Petak , 24 Listopad 2014
I mi svoju Atlantidu imamo

I mi svoju Atlantidu imamo

Tko bi to rekao? Jedan cijeli grad je potopljen i to baš na našim prostorima. Znam da je nekad postojalo Panonsko more, al nikad do sada nisam čula za bogati, napredni grad koji je prije nekoliko tisuća godina postojao blizu otoka Paga.

Općenito me uvijek fascinirala povijest i činjenica da neke gradove otkrivamo pod zemljom. Iskopavaju se čitave građevine, amfiteatri, crkve itd, a sve je to nekada pripadalo nekim velikim civilizacijama. Ono što meni nikada nije bilo jasno (oprostite mi, možda nisam dobro pazila na satovima povijesti), to je mogućnost da jedan čitavi grad nestane pod zemljom.

Kao u filmovima Stephena Kinga, mjesto se odjednom opustoši, a ljudi nestanu. I onda prođe nekoliko tisuća godina da nitko ne prođe tim krajem pa se građevine iz tog razdoblja moraju otkopavati. Pa kako? Što je ta velebna zdanja pokopalo? Puhao je vjetar stotinama godina i nanio toliko prašine i zemlje? A baš nigdje nije bilo ljudi u blizini?

Na stranu sad s teorijama postanka, nastanka, nestanka, i svega ostaloga, iznenadila me informacija o tome da jedan takav grad postoji i u nas. Također me iznenadilo i to što u svojih xy godina školovanja nikada nisam čula za to.

Jeste li čuli za grad Kissu?

Učila sam o Titu, Paveliću, logorima, ratovima, učila sam o stoljeću sedmom, o Hitleru, Mussoliniju, Staljinu i tako, uglavnom o širokom dijapazonu „pozitivnih“ i nadasve inspirativnih likova, o mržnji i različitosti, vanjskoj i unutarnjoj politici i blalaaa truć kenj, suviše informacija o sukobima koji nas i danas opterećuju, a ni slova o Kissi!.

Kissa je grad koji je navodno potopljen u uvali Caska.

Iako je riječ o legendi koja nije potvrđena, nije li zanimljivo slušati o Atlantidi? I dan danas se vrše istraživanja, mjerenja, kruže priče koje su služile kao podloga za stotine romana.

A sličnu priču imamo pod nosom! Nije li to zanimljivo? Meni osobno puno zanimljivije i pozitivnije od Balkanskih ratova.

Pa iako legenda o Kissi nije potvrđena (s druge strane koja legenda to jest? –a onu o Tugi i Bugi ipak svi znamo), ne znači da nije dovoljno intrigantna da se njome ne pozabavimo. Takvih gradova možda ima po cijelome svijetu, ali ovaj je zanimljiv jer je naš i jer je tu, dio povijesti naših područja.

Kissa je bio antički grad koji je potonuo prije 1600 godina s golemim blagom. Ostaci Kisse se nalaze na dnu mora u uvali Caska na zapadnom dijelu Paške uvale. Grad je navodno bio velik i značajan te je posjedovao pogone u kojima se od školjaka proizvodila boja za tkanine koja se prevozila u Rim. Također postoje dokazi o postojanju brojnih građevina, razvijenoj trgovini te i proizvodnji maslinova ulja i vina. Uz Kissu se, s obzirom da nema čvrstih znanstvenih dokaza, vezuju razne priče. Prema jednom vjerovanju, Kissa je u 4. stoljeću stradala u velikom potresu, prema nekima je napuštena i razorena pa ju je s vremenom prekrilo more.

Prema jednoj legendi, Kissa je bila jako bogat grad, ali su ljudi u njoj bili oholi i izopačeni. Slično kao i u biblijskoj priči o Sodomi i Gomori, i u ovom je gradu živjela samo jedna poštena osoba, a to je bila djevojka po imenu Bona. Nju je anđeo odlučio izvesti iz grada te grad uništiti. Na dan uništenja, s neba se spustio oganj i Kissa je porušena i spaljena te potonula na dno mora, a s njom i golemo blago.

Bonu je anđeo odveo na južni dio otoka te se ona tamo zaljubila i udala za pastira s kojim je osnovala grad Pag.

Prva arheološka istraživanja su započeta 1964. godine i tada je otkriven ulaz u kanalizacijski sustav koji je bio čak veći od ulaza u kanalizacijski sustav drevnoga Rima.

Istraživanja su kasnije nastavljena 2004. godine, a vodio ih je prof. dr. Slobodan Čače.

Iako nije potvrđeno da je postojalo blago o kojem govori legenda, istraživanja su potvrdila da je grad postojao te da je bio velik i značajan.

O samom blagu bi više mogli ispričati stariji mještani obližnjih Barbata te neki stanovnici Caske koji tvrde da su nekada poslije jakoga juga na plaži znali nalaziti novčiće, nekada čak i zlatne, koje bi valovi s dna izbacili na obalu.

Dragi čitatelji, ispričavam se što ovim tekstom donosim samo informacije koje sam preuzela sa stranica zadarskog lista, moj cilj je bio tek upoznati vas s činjenicom da i mi imamo svoju Atlantidu, dio zanimljive i uzbudljive povijesti o kojoj toliko malo znamo. Nažalost nemam neke provjerenije informacije niti detalje, ali sada kada ste upoznati, možete i sami krenuti u istraživanje, zar ne? Tko zna, možda na svom putu naiđete na neki izgubljeni novčić. Ako ne i cijelu škrinju novčića ;)

Marina Babić

Facebook komentari:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>