Petak , 21 Studeni 2014
Kako se vodom peremo izvana, tako se čajem peremo iznutra

Kako se vodom peremo izvana, tako se čajem peremo iznutra

Prema legendi čaj je otkrio kineski car Shen-Nung 2737. godine prije Krista. Oprezan i dalekovidan, radi zdravstvene preventive zahtijevao je da sva voda prije pića bude prokuhana.

Jednog ljetnog dana krenuo je u posjetu jednoj od svojih pokrajina. Na pola puta zaustavio je poslugu i naredio joj da mu prokuhaju vodu za piće. U tom trenutku je vjetrom nošeno osušeno lišće iz obližnjeg grma palo u kipuću vodu i zamutilo ju smeđom bojom.

Kao znanstvenik, Shen Nung nije mogao odoljeti, a da ne proba novonastalu tekućinu čarobna mirisa. Znatiželjni je car bio oduševljen čajem, a novi je napitak odmah krenuo u osvajanje svijeta.

Čajem po svijetu

Čaj je iz Kine u Japan došao preko budističkog svećenika Yeiseija koji je u Japanu poznat i kao “otac čaja”.

U Europu je stigao preko Portugala, 1560. godine, te od tad postaje jako popularan, a 1860. se prvi put spominje dodavanje mlijeka u čaj.

Engleski “čaj u pet”, koji je više mit nego stvarnost, pojavio se kada se Ana, vojvotkinja od Bedforda, dosjetila organizirati čajanke na kojima bi se služili sendviči i slatkiši.

Rusi također imaju dugu tradiciju pijenja čaja. 1618. godine u kineskoj ambasadi u Moskvi, caru Alekseju je poslužen ovaj napitak. U početku je bio skup, jer su ga specijalne karavane dovozile iz Kine, ali do kraja osamnaestog stoljeća svaka ruska kuća imala je samovar, vrstu velikog čajnika iz koga se cijeli dan pio čaj. Rusi su uvijek pili jak čaj, zaslađen šećerom, medom ili džemom, a nakon vodke, čaj je drugo rusko nacionalno piće.

Poduzetni su Amerikanci, za vrijeme prvog američkog svjetskog sajma, sasvim slučajno otkrili i patentirali hladni čaj. Naime, jedan je poduzetnik svojim posjetiteljima planirao servirati čaj, no zbog velikih vrućina, nitko nije bio zainteresiran za njegovu ponudu, pa se dosjetio u skuhani čaj ubaciti veliku količinu leda, čime ga je rashladio. Tako je nastao “Ice Tea” te postao veliki hit sajma, a i šire.

Nekoliko godina kasnije, Amerikanac Thomas Sullivan razvija koncept “čaja u vrećicama”. Kao prodavač čaja, u gazu je nježno ovio svaki promotivni primjerak čaja, koji je dostavljao u restorane za probu. Prepoznao je sjajnu marketinšku priliku nakon što je shvatio da vlasnici restorana čajeve služe neodmotane iz pakiranja koje im je dostavio, kako bi izbjegli nered mokrih čajnih listića po kuhinji.

Svakodnevno se samo u Britaniji popije više od 165 milijuna šalica čaja.

Nijemci, iako ne piju toliko čaja kao na primjer Englezi, obožavaju ga. Tako je u Njemačkoj prodano 1114 tona peperminta, biljke zelene sorte koja je u Njemačkoj bar što se čaja tiče ,broj jedan. Na drugom mjestu je kamilica sa prodanih 4464 tona i na mjestu tri je komorač sa prodatih 3938 tona u Njemačkoj.

–> Što nam sve podvaljuju umjesto čaja?

Tea time

Običaj ispijanja čaja, Afternoon tea, u Britaniji možemo pratiti od 17. stoljeća, iako je svoje pravo mjesto zauzeo tek krajem 18. i početkom 19. stoljeća.

Uglavnom se svodi na čaj u čajniku, s mlijekom ili šećerom i limunom, ako se radi o kineskom, a ne indijskom čaju. Slasni mali sendviči (tanko, tanko narezani krastavac i razna punjenja), trokutasti kruh s maslacem i džemom, mali kolačići ili kriške velikog kolača, te neizostavni ubrusi, pojačat će nježnost i otmjenost.

Termin High tea upotrebljava se od polovice 19. stoljeća da bi ga se odijelilo od poslijepodnevnog čaja, koji je lakši i elegantniji. Naravno, za one koji su prisutni na oba “čaja” to je jednostavno – čaj. Iako to nije običaj, jer su ta dva “obroka” i socijalno različita.

Afternoon tea, nakon laganog ručka i prije večere, govori o lagodnom životu, dok je High tea, nakon dolaska s posla, bio popularniji u radničkoj klasi kao jeftinija zamjena za tradicionalnu večeru. Zato se uz High tea mogla služiti i kava ili kakao. Za High tea može se jesti šunka ili mesna pita, salata, kompoti, a i stol je postavljen.

Umijeće pripremanja čaja

Ako pozivate na čaj, morate svakako upoznati zlatna pravila pripreme čaja koja ne stoje u uputi na ambalaži proizvoda:

  • za čaj upotrebljavajte samo svježu, čistu vodu. Ako je voda tvrda, upotrijebite filtre za odstranjivanje kamenca ili je kratko prokuhajte;
  • čajnik uvijek treba najprije ugrijati;
  • čajnik se ne pere deterdžentima jer talog od čaja koji se kod pripreme napravio poboljšava aromu čaja. Zato čajnik samo isperite vrućom vodom;
  • stavite za svaku osobu 1 punu žličicu čaja u čajnik i dodajte još jednu žličicu za čajnik. Ako upotrebljavate čaj u filtar vrećici, računajte da 1 vrećica dostaje za pripremu 1 šalice čaja;
  • prelijte čaj vrućom vodom i ostavite da odstoji (najbolje 2 do 5 minuta) kako bi bio što aromatičniji;
  • biljne čajeve koji uglavnom sadrže eterična ulja (osim vrsta bez njih) ne treba držati u vodi dulje od 5 minuta u zatvorenoj posudi. Voćne čajeve koji sadrže voće uglavnom prvo kuhamo u vodi pa tek onda pustimo da odstoje;
  • ne upotrebljavajte “jaje za čaj” jer ni najbolji čaj u njemu, zbog zbijenosti, ne može razviti svu svoju snagu i aromu;
  • čaj se poslužuje samo u porculanskim, keramičkim ili staklenim šalicama ili čašama.

–> Zeleni čaj, tisućljetni lijek

Sastojci čaja

Svi se pravi čajevi rade od biljke Camellia sinensis. To ima znatan utjecaj na sastav čajeva tj. imaju sličan sastav. Isto tako znatnu ulogu na stastav čaja ima klima, nadmorska visina, tlo, te postupak obrade biljke Camellia sinensis. Od važnijih sastavnica čaj sadrži: tanin, katehin, flavonoid, teanin, kofein.

Tanin
Tanini (polifenoli) daju gorak okus. Što duže biljka sazrijeva količina tanina se smanjuje, a time i ljekovitost biljke čaja.

Katehini
Katehini pripadaju skupini polifenola. Imaju fenolnu strukturu. Katehinima pripadaju antioksidativna svojstva.Najviše katehina imaju bijeli i zeleni čajevi, a crni zaostaje radi svoje obrade.

Flavonoidi
Flavonoidi su jedna grupa heterocikličkih spojeva s kisikom te su oni pigmenti boja kao što se plava, zelena, žuta, naranđasta i crvena. Flavonoide u velikim količinama možemo pronači u: voću, zelenom i bijelom čaju itd.

Teanin
Teanin (poznat kao hormon sreće) je aminokiselina koja se nalazi u listićima zelenog čaja.

Kofein
Kofein je alkaloid, a neki ga nazivaju i tein. Količina kofeina u čaju ovisi o vrsti čaja. Najviše kofeina sadrži crni čaj gdje je u jednoj šalici prosječno 50 – 70mg kofeina.

Ostalo
U čaju još možemo nači teobromin, teofilin, te zanemarive količine ugljikohidrata, masti i proteina.

Bolje čaj, nego kava

Čaj, kao i kava, sadrži kofein, pa tako jedna šalica čaja u prosjeku sadrži oko 50 mg kofeina, čak 1/3 manje nego jednaka količina instant kave. No, u svakom slučaju, čaj je bolji izbor od kave. Osim kofeina, čajevi sadrže i tanin ili taninsku kiselinu, te esencijalna ulja. Dok kofein ima stimulirajuće djelovanje, tanin čaju daje boju i volumen, a ulja okus i aromu. Tanin u koncentriranom obliku ima štetne učinke na sluznicu usta i probavnog trakta, ali se vjeruje da se tanin ne pojavljuje u čaju u takvim količinama koje bi mogle biti štetne.

Facebook komentari:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>