Četvrtak , 23 Listopad 2014
Magični lijekovi; amuleti, samokontrola, hipnoza

Magični lijekovi; amuleti, samokontrola, hipnoza

Razni rituali kojih se rado držimo iako smo svjesni da vjerojatno nemaju baš nikakve veze s stvarnošću i danas su prisutni u brojnim kulturama.

Hvatanje za gumb prolaskom dimnjačara, kucanje u drvo i pljuvanje kada nam preko puta prođe crna mačka samo su neki od dobro nam znanih navika.

Kada je riječ o bolestima kod kojih pravi uzročnik nije u potpunosti poznat često ih se poistovjećuje s prisutstvom nekih nadnaravnih bića. Nije rijetkost da se bolest i personificira. Primjerice kad imamo zubobolju izrazi „kao da mi crv ruje u zubu“, pao mi je kamen sa srca kad otklonimo neku brigu ili slično.

 U cilju zaštite od tih „zlih demona“ ljudi od davnina vole nositi razne predmete, amajlije koje za njih imaju posebno značenje i vjeruju da ih štiti od loših utjecaja. Ubrojiti rog, djetelinu sa četiri lista, dimnjačara,prasence, potkovu, grbavu osobu, razne vrste narukvica, ogrlica, tetoviranje i mnogo sličnih stvari.

Iako mnogi u sve te predmete možda i ne vjeruju baš sasvim, ipak oni takve predmete nose, idu na gatanje i slično, jer im se to duboko ukorijenilo u svijest.

Amuleti i dobivanje moći

Malo se tko zamislio, otkuda potječu ovi običaji i vjerovanja. Odgovor nam daje jedino proučavanje mišljenja primitivnog čovjeka, koji je vjerovao, da’ mu neki predmeti nose sreću ili da ga štite od nesreća. Najrašireniji takav amulet bio je svakako rog, što ga je nosio pojedinac oko vrata, ili bi ljudi veće rogove objesili na prilazima u selo, da se tako zaštiti cijelo selo. U takve bi rogove običavali još staviti drvenog uglja ili neke kamenčiće, da moć tog roga bude još djelotvornija.

Tako i danas rijetko tko ne će kucnuti o drvo, ako se o nekome dobro govori, da ga ne bi urekao. Još se i danas vjeruje da neka osoba ima zli pogled koji može ureći ili prouzročiti bolest, stoga nerijetko djeci oko vrata vješaju amulete, najčešće korijen od ljubice da dijete očuvaju od nepovoljnog utjecaja ovakvih osoba.

Primjeri liječenja uz magiju, čaranja, izgovaranja nekih nesuvislih riječi, taljenje voska ili olova, gašenje žeravice u vodi, također nisu tako rijetki.

Povezanost volje bogova i bolesti

Svećenici starih religija u Kini, Indiji, Egiptu, Izraelu bili su uglavnom i liječnici. Liječenje se obavljalo oko hramova pa su oni u sve to unosili i svoja religiozna shvaćanja zadržavši još uz mistiku i magiju, kao i vjerovanje u astrologiju.

To je kasnije prihvatilo i kršćanstvo te je dugo vremena zadržalo gotovo isključivo i liječenje naroda. Prema tome je jasno da su se takva poimanja morala sačuvati do naših dana. U središtu magijskih obreda nalazi se liječenje; i duševno i tjelesno. Tko se podvrgne ritualima, spaja se s kozmosom, skuplja snagu, uspostavlja poljuljanu ravnotežu i tjera zlo.

Samokontrola i bol

Da duhovna iskustva imaju i tjelesno djelovanje, poznato je iz mnogih religija.

Tako se indijski fakiri mogu bez posljedica ispružiti na krevet od čavala, budući da su meditativnim vježbama naučili „disocirati“ bol od svojeg tijela, duhovno ga odcijepiti. Doduše, oni ga još uvijek percipiraju, ali on kao da više nema veze s njima, što ga čini mnogo lakše podnošljivom. No to funkcionira samo dok je fakir u stanju duboke meditacije – kad bi na cesti bosonog nagazio na čavlić, bio bi to kraj njegove neosjetljivosti.

Sposobnost svjesne kontrole bola smještena je u prednjoj moždanoj kori, u prefrontalnom korteksu. On je, među ostalim, spojen i s limbičkim sustavom, koji kontrolira osjećaje. Neki od njegovih živčanih putova namijenjeni su skretanju pozornosti na bolne događaje. Ponajprije su to oni koji vode do prednjeg dijela moždane vijuge, gyrus cinguli. Bolni impulsi vrednuju se u usporedbi s drugim osjetilnim podražajima. Trans ili meditacija mogu djelovati na tu odluku i svjesno gurnuti bol u „drugi plan“.

Hipnoza

Prirodne su znanosti upravo otkrile magnetizam, koji je pacijente raspoređivao oko sebe u krug iz čijeg ih je središta poput dirigenta „magnetizirao“ željeznom šipkom. To što ih je pritom oslobađao bola, pripisuje se snazi sugestije; Mesmer se stoga smatra pionirom hipnoze. No taj je postupak postao suvremena medicinska i psihoanalitička terapija tek zahvaljujući američkom psihijatru Miltonu H. Ericksonu (1902.–1980.), koji je razradio i evaluirao različite tehnike.

Autohipnozom mu je uspjelo pod kontrolom držati vlastite kronične bolove, koji su ga počeli mučiti nakon preboljene dječje paralize. Hipnoza najbolje pomaže pri bolovima u ekstremitetima. Pacijenti bol uz pomoć imaginacije mogu „odstraniti“ iz tijela. U pojedinim slučajevima oboljeli mogu naučiti i kako razdvojiti svijest od tijela te se „promatrati izvana“. Između 60 i 90 posto ljudi podložno je hipnozi u određenoj mjeri. Oko 10 posto odupire se svakom pokušaju sugestije; uzrok te pojave nije poznat.

 Vana Babić

Facebook komentari:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>