05 Srpanj 2013
Nova sezona; Bikini o ženi koja ga nosi otkriva sve osim djevojačkog prezimena njezine majke

Na današnji dan 1946. je na modnoj reviji u Parizu prvi put predstavljen bikini. Bikini je termin koji se koristi za ženski kupaći kostim iz dva djela, a ime je dobio po otoku Bikini na kojem su izvođena testiranja atomske bombe 1945. godine. To je bio prvi ženski kupaći kostim iz dva dijela koji je otkrivao pupak. S vremenom bikini postaje sve manji, pa je sredinom šezdesetih godina lansiran i monokini, a daljnji povijesni razvoj ovog kupaćeg kostima je evoluirao u tange.

U staroj su Grčkoj i Rimu ‘kupaonice’ i  javna kupališta bili sasvim uobičajeni. U tom  se razdoblju, kao i ranije, kupalo ne samo zbog higijenskih, već i zbog zdravstvenih i religijskih razloga. No, iako su na kupalištima dominirale toge, mozaici svjedoče da je stari Rim poznavao i dvodijelni ženski kupaći kostim. Naime, na mozaiku nazvanom „Bikini girls“, pronađenom u starorimskoj vili u mjestu Piazza Armerina na Siciliji, koji potječe iz 4. stoljeća, prikazane su žene odjevene u odjeću koju mi danas zovemo bikini. (No, povjesničari nisu posve sigurni jesu li te oskudno odjevene antičke dame kupačice ili ”prodavačice ljubavi” ;) )

…od prvog ‘bikinija’…

U srednjem su vijeku europski gradovi imali mnogobrojna javna kupališta, a muškarci i žene su se kupali goli ( jedina moda za kupanje toga vremena bila je kapa za glavu). Pod utjecajem moralnog autoriteta crkve, ali i skupoće ogrjeva kojim se grijala voda (kao i novog trenda iz Francuske, u kojoj se, umjesto u vodi, kupalo u parfemima) kupališta padaju u drugi plan.

Zajedničko se kupanje ponovno otkriva u razdoblju rokokoa. Srednjovjekovna je golotinja nezamisliva te ljudi ulaze u vodu uobičajeno odjeveni. Prva, posebna odjeća za kupanje, javlja se s otkrivanjem mora i morske obale kao idealnog mjesta za odmor krajem 18. stoljeća. Sličila je odjeći u kojoj se u to vrijeme spavalo – duga haljina, ispod nje korzet, posebne čarape i cipele za vodu te šešir

Sredinom 19. stoljeća ženski se komplet za kupanje šivao od čvrste pamučne tkanine, a sastojao se od mornarske tunike kratkih rukava, koja je sezala ispod koljena, a ispod nje se nosio korzet i duge hlače do gležnja. 

Australska je plivačica i glumica Annette Kellermann učinila revolucionarni korak u povijesti odjeće za kupanje (ali i borbe za ženska prava).  Zaljubljena u plivanje (koje baš i nije bilo moguće u tadašnjem kupćim kostimima) 1907.  se na plaži u Bostonu pojavila u jednodijelnom kupaćem kostimu -bodysuitu šivanom po uzoru na muški kostim za kupanje. Iako je bio načinjen od čvrstog pamuka, zakopčan do grla i s dugim nogavicama izazvao je veliki skandal. Ne samo zato jer je mokar ‘nepristojno’ prianjao za tijelo već i jer ispod njega nije postojao korzet pa je ‘više otkrivao nego skrivao’, za to vrijeme. Nekoliko godina kasnije još je jedna prvakinja u plivanju utrla put novoj modi za kupanje. Engleskinja Gladys Osborne se 1910. godine na natjecanju pojavila u kostimu načinjenom od svile. Zbog njenog još prozirnijeg i izazovnijeg kostima, muškarci su natjecanje promatrali sa sigurne udaljenosti. Jednodijelni kostimi za kupanje bez rukava i s nogavicama do koljena, načinjeni od pletiva, na plažama su se udomaćili tek nakon Prvog svjetskog rata. Vuneni se jednodijelni kostim tada doimao toliko avangardnim da se preko njega morao nositi „pareo“, sve do samog ruba vode.

…. do modernog doba

U moderno je doba, prvi funkcionalni dvodijelni kupaći kostim dizajnirao Carl Jantzen, 1913. godine. Preko noći, swimwear postaje moderan. Ipak, „kostimi moraju biti konzervativni, ukoliko ne želite biti vulgarni“, upozorava 1914. Vogue.

U vremenu između dva svjetska rata, djelomično i zaslugom Coco Chanel, zagovornice preplanulog tena, nogavice se polako skraćuju, kao i rukavi, a dekolte dobiva na dubini.

1930. Hollywood prihvaća novi glamur koji dolazi s filmovima u kojima glumi  graciozna Esther Williams. S novim materijala kao što su lateks i najlon, dvodijelni kupaći kostim 1934. godine počinje grliti tijelo.

Godine 1946. Francuz Jacques Heim je u svojem dućanu u Cannesu izložio dvodijelni kupaći kostim nazvan ”Atom”, a nešto kasnije je sa svojom kreacijom, napravljenom od 40 cm materijala i nazvanom ”Bikini” u povijest ušao i njegov konkurent, Louis Reard. Kostim se javlja odmah nakon prvih američkih testiranja nuklearne bombe na atolima Bikini u Južnom Pacifiku.

Jednom je prilikom Read izjavio kak će utjecaj njegova dizajna biti eksplozivan kao nuklearna bomba.  Prezentacija bikinija na modnoj reviji u Parizu, na kojoj ga je nosila erotska plesačica Micheline Bernardi, podigla je mnogo prašine i izazvala veliki skandal.

I u Americi i u Europi bikini je proglašen nemoralnom odjećom te je trebalo dosta vremena prije nego se pojavio na plažama i kupalištima. Štoviše, bikini je ponovo odjeven tek deset godina nakon prvog pojavljivanja. Brigitte Bardot se u bijelom bikiniju pojavila na filmskom plakatu za film “I Bog stvori ženu”, a nešto kasnije odjenula ga je i Ursula Andress u prvom filmu o Jamesu Bondu. Iako su odmah uslijedile mnogobrojne naslovnice magazina sa zanosnim djevojkama u bikinijima i prva pojavljivanja na mondenim plažama Francuske i Italije, bikini je ipak sve do polovice 60-ih godina u građanskom društvu predstavljao apsolutni tabu.

Krajem 60-ih Djeca cvijeća se bore za seksualne slobode i slobode u odijevanju. Seksualna revolucija i revolucija u odijevanju donose mini suknje i prozirnu odjeću. Nova centrifugalna modna sila nemilosrdno skraćuje tekstil i sve više ogoljuje žensko tijelo. Bikini podleže utjecaju seksualne revolucije te gaćice i grudnjak dobivaju formu trokutića, koji u donjem dijelu čak nisu ni spojeni, već se vezuju trakama.

Smjelost u ponašanju, moralnim stavovima pa tako i u oblačenju utječe i na to da kasnijih sezona postaje sve popularniji monokini. Monokini, bikini koji se nosi golih grudi i sastoji se samo od kupaćih gaćica, osmišljen je još krajem 60-ih godina u Americi, a njegov je tvorac austrijski modni kreator Rudi Gernreich. Iako je u vrijeme svog pojavljivanja pokrenuo lavinu protesta ispred robnih kuća u kojima se prodavao, a žene koje ga nose i danas u mnogim američkim državama mogu platiti kaznu ili završiti u zatvoru, monokini je 70-ih godina krenuo u osvajanje, da bi se 80-ih proširio diljem Europe te i danas uspješno odolijeva vremenu.

Tange ili G-string gaćice, koje otkrivaju gotovo cijelu stražnjicu kao donji dio bikinija postaju popularne krajem 70-ih godina na plažama Brazila, odakle se krajem 80-ih sele i na američke i europske plaže.

Što bi tek na taj model rekao američki novinar, koji je pojavom bikinija ustvrdio kako „bikini o ženi koja ga nosi otkriva sve osim djevojačkog prezimena njezine majke“.

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>