11 Prosinac 2011
Blagdanska «humanost«

Božićni nam blagdani kucaju  na vrata  premda vani izgleda kao da nam stiže proljeće. Samim tim barem meni, nekako fali zimski ugođaj, onaj pravi blagdanski. Ništa više izgleda nije kako smo navikli, kako je nekada bilo. Sjećam se divnih bijelih Božića, škripavog snijega, injem iscrtanih prozora, blistavih srebrnastih krošnji i topline vatre unutar domova. Mirisa blagdanskih kolača, kićenja  jelki .

Sve je to nekamo iščezlo .Izgubilo se u nekom novom vremenu, novim običajima.

Ipak, neki su nam običaji ostali.  Onaj  meni najružniji,  konzumeristički; ludilo kupovanja svega i svačega, potrebnog ali najviše nepotrebnog. Gomilaju se ogromne količine hrane, hektolitri pića, stvaraju se takve gužve kao da nakon božićnih blagdana svijet prestaje ili pak kao da nas očekuju stogodišnji križarski ratovi! Razumljivo je da se blagdanska trpeza oduvijek razlikovala od one svagdašnje, pa i oni najsiromašniji uvijek su na božićnom stolu imali pečenje i mirisan bakin ili mamin kolač. Ali danas se zaista pretjeruje. Koliko smo puta čuli onu post blagdansku kuknjavu  u stilu; oh, nije mi baš dobro,  bilo je naporno, prepio sam se  ili pak prežderao sam se! Trošimo sredstva za bolji rad želuca, sredstva protiv glavobolje i mamurluka, tako da sasvim fino tu računicu nađu čak i farmaceutske tvrtke, a ne samo kumice s placa i trgovački lanci.

No, što biste učinili da Vam u to predblagdansko vrijeme pokuca na vrata netko gladan? Biste li ga pozvali u svoj dom i ponudili mu ručak, komad kruha? Bilo što  jestivo. Biste li s gladnim prosjakom podijelili zadnje što imate u kući za jelo?

Ja bih, mnogo sam puta to učinila i to me ispunilo beskrajnim zadovoljstvom. Ne dajem novac nikome, nemam ga niti sama dovoljno i to je između ostaloga i stvar principa, ali uvijek sam spremna podijeliti s nekime svoj ručak.

Ono što me recimo jako ljuti, to su oni koji bezočno koriste  nadolazeće blagdane za prošnju; razne udruge, lažni invalidi , «gluhonijemi» koji mi čim otvorim vrata tutnu pod nos cedulju  koja bi me valjda trebala oboriti s nogu od ganuća! Oni koji imaju «bolesno»  dijete, mamu, mačku, prodavači kalendara, čestitki, čestitari. Ajme koliko njih ima…. pa kad bih dala svakome samo par bijednih kuna  skupila bi se lijepa svotica. E, njima ne dam ništa, pa neću ti valjda platiti za dobre želje!  Jednostavno ne podnosim tu trgovinu dobrim željama. Uvijek sam se pitala  što mi žele nakon što im  srdito  zatvorim vrata ispred nosa? Sigurno ništa dobro, samim tim njihove dobre želje koje bih platila nemaju nikakav značaj. Tako da ću radije sama sebi nešto lijepo zaželjeti i sačuvati lovu!

Osim reklamnih spotova prepunih preporuka što bismo svakako trebali kupiti svojim najmilijima i tako se opet dovesti u situaciju da se ne oporavimo od dugova do idućeg Božića, slike pretrpanih stolova raznim delicijama, izjava  slavnih i najčešće onih koji svim silama teže to postati, pomalo već iritiraju, a mnoge vjerujem i vrlo ozbiljno deprimiraju. Nemojmo se zavaravati!

Na mnogim stolovima neće biti niti blagdanske purice s mlincima, niti kolača. Mnogi će naši penzioner, pa i mnoga djeca leći na Božić prazna želuca! Mnogi će uživati u tom ludilu samo preko ekrana. To je ono strašno!

Bahatosti nema kraja niti konca, naročito licemjerju! Svjedoci smo kako se svake godine u ovo predblagdansko doba organiziraju humanitarni koncerti, akcije, u mnoge svrhe. Tada se pojavljuju velike firme kao sponzori takvih akcija. Ne, zato da bi istinski pomogli već da bi taj njihov «humanitarni» rad bio zabilježen u javnosti. Tako peru ruke i nečistu savjest  zbog svoga bogatstva stečenog pljačkama, lopovlucima, otimačinom od onih koje su doveli na prosjački štap, oteli im kruh iz usta. Sada  se zavaravaju, ali i sve nas svojim velikim čovjekoljubljem. Lako je jednom Todoriću i njemu sličnima podijeliti neki sitniš, sponzorirati neki humanitarni koncert; oni to uopće ne osjećaju. A kad i daju nešto malo ne daju svoje, nego ono što su narodu opljačkali!

Dragi moji kad sjednete za lijepo postavljen stol na Božić, nemojte zaboraviti na one koji imaju manje sreće od vas. I manje hrane! Ne razbacujte  se, jedite koliko jedete i u ostale dane. Želudac Vam nije narastao  radi obilja na stolu, samo oči!

Kad vam pokuca na vrata netko tko ne traži novac već malo hrane, nahranite ga, ne s visoka, ponudite ga kao čovjeka, sigurno će vam  se kad-tad vratiti u bilo kojem obliku. Odnesite višak u Karitas ili pučku kuhinju i budite sretni da vi tamo ne čekate svoj jedini topli obrok  svakoga dana.

Božić nije  prežderavanje, bjesomučno trošenje, natjecanje u tome tko će kome kupiti skuplji poklon, darujte jednom sebe; ljubavlju prema bližnjem , suosjećanjem prema onom nesretnijem od vas.

Vidjet ćete kako Božić može poprimiti neku posve drugu sliku,emociju, neprocjenjivi dar -  ljubav!!!

 Mihela Hadrian

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>