06 Prosinac 2011
“Dunavski blues” by Hrvoje Ivančić – dušom i tijelom!

“Poput heroja iz djetinjstva, Huckleberryja Finna, Hrvoje dopušta da ga želja za slobodom ponese riječnom avanturom dugačkom 2 000 kilometara. Uz zgode i nezgode na oronulom čamčiću kojim se moćni Dunav s lakoćom poigrava po Đerdapskim klisurama, Hrvoje vješto pripovijeda o živopisnim likovima, sadašnjosti, ali i mračnoj prošlosti podunavskih zemalja.

Dunavski blues naprosto budi želju za pomicanjem granica i prepuštanju istinskoj slobodi.” (Miro Aščić)

Prva knjiga mladog avanturista, profesora povijesti, spisatelja i fotografa Hrvoja Ivančića – samo što nije doživjela svoje veliko predstavljanje. “Dunavski blues” kako ga je nazvao, opisuje putovanje Savom i Dunavom od Zagreba do Crnog mora. Priča je to o prijateljstvu, o ljudima uz rijeku, o zdravoj zajebanciji i konzumaciji prirodnih droga (cenzura).

Kako izgleda jedan dan u životu avanturista, zašto se ne putuje u čoporu, kakav je to “blues” i kaj taj Hrvoje Ivančić brije, otkrivamo u nastavku ;)

Na svojoj internetskoj stranici kažeš kako si sve prošao, od bježanja s dosadnih satova fizike i kemije, prepisivanje zadaće iz matematike, prve cigarete, prvog piva, prvog ljubljenje, prvog seks pa sada i prve knjige… Reci nam što je od toga bilo najgore i najteže?

Haha. Definitivno mi je najteže bilo na satovima matematike. Okej, šalu na stranu. Svako mi je iskustvo zlata vrijedno, bilo ono dobro ili loše. Sve je bilo inspirirajuće i duboko je utjecalo na mene. Svakako da sam pisanju knjige posvetio puno vremena . U početku sam mislio da će to trajati puuuuno kraće, ali zeznuo sam se.

Nekako sam stekla dojam da su svi putopisci „vukovi samotnjaci“, putuju sami? Kako to?

U životu čak i dvoje ljudi vrlo teško postiže dogovor. Zamislite onda kako je to kad se spremate na neko dugo i daleko putovanje…koliko bi dogovora morali postići i kompromisa napraviti ako bi htjeli putovati u grupi. Kada čovjek putuje sam nekako je slobodniji, poletniji, jednostavno mobilniji.

Što tražiš na svojim putovanjima? Da li to i pronađeš?

Ne tražim nikakav sveti gral, jednostavno živim i ostvarujem svoje snove. Život je jebeno kratak ako niste znali.

Što nosiš sa sobom na putovanja? Bez čega ne krećeš?

Na putovanja obavezno nosim fotoaparat jer želim zabilježiti sve ljepote, ali i ružne stvari koje nam ovaj svijet pruža. To je uglavnom to što se obavezne opreme tiče. Sve ostalo mogu, ali i ne moram imati.

Kako to da je knjiga napisana tek 5 godina nakon putovanja?

Nazovimo to malenim vremenskim odmakom tijekom kojega sam brusio vještinu pisanja. Jednostavno osjetio sam da prije 5 godina još uvijek nisam dovoljno zreo za pisanje knjige. Mislim…mogao sam je napisati ali vjerojatno ne bi ličila na ništa posebno.

Jasno mi je zašto „Dunavski“, ali zašto „blues“ ? Blues rijetko pjeva o nečemu sretnom, češće je tužan, pun čežnje..

Pa blues je osjećaj, ne samo glazba. I rijeka je poput bluesa: teče, valja se i uspavljuje svojim šumom. Izaziva osjećaj melankolije tj. bluesa. Ne znam, volim blues, možda je taj naslov upravo zbog toga.

Koliko je trajalo putovanje i kako je izgledao jedan „tipičan dan“ ako je uopće postojao „tipičan dan“ ?

Putovanje je bilo vrlo raznovrsno. Od pomalo dosadnjikave Save pa do ultra uzbudljivog Dunava gdje smo u Đerdapskoj klisuri zamalo poginuli u velikoj oluji. Košava je puhala 100 na sat i dizala valove visoke metar i pol.

Ali tipičan dan…hm. Pošto smo moj suputnik Tito i ja zbacili sa sebe sve okove komfora prihvatili smo čisti prirodni ritam. To znači da smo se budili u ranu zoru s prvim suncem, a kretali spavati čim se je smračilo. Ponekad bi se preko dana svađali, ponekad samo šutjeli. Nekad bi spavali na čamcu. Tad smo primjenjivali vojnički sistem. Jedan je pratio rijeku, a drugi bi spavao. Poslije dva sata došla je smjena. Susretali smo gomilu zanimljivih ljudi koje spominjem u svojoj knjizi.

Na povratku si morao prodati čamac, je li ti to bilo teško? Jesi li se emotivno vezao za njega?

Nevjerojatno je da ti napuhana žuta guma sa stotinjak zakrpa može prirasti srcu. Da! Pomalo smo se emotivno vezali za njega, ali pošto više nismo imali novaca to je bila nužnost. Zaradili smo 200 eura i autostopom se vratili kući. Povratak je trajao mjesec dana. Išli smo preko Istanbula.

U čemu  uživaš više; u pisanju ili fotografiranju?

Podjednako uživam u jednom i u drugom i žao mi je što je kreativni radu Hrvatskoj sveden na dno dna i rijetki ga cijene. Misle da je pisanje posao u nedostatku drugih aktivnosti, da ljudi fotografiraju iz dosade itd, itd.

Vidio si mnoge svjetove… Na što bi želio podsjetiti naše čitatelje? Što premalo cijenimo, na čemu bismo trebali biti zahvalni, što bi trebali pažljivije njegovati?

Pa mislim da ljude generalno uvijek treba podsjećati da neće živjeti vječno i da je stoga bitno njegovati neke bitne vrijednosti u životu poput recimo prijateljstva, ljubavi, druženja i razgovora s bliskim nam ljudima. Tu dakako spada i ostvarenje vlastitih snova jer zašto uostalom živimo ako ne zbog toga?

Nije sve u poslu i nagomilavanju kapitala, u zaradi. Čuo sam mnoge kako govore: „evo još samo ovo i onda ću imati dosta novaca pa ću moći raditi ono što volim.“ Na kraju sami sebe nađete kako cijeli život radite ono što ne želite, niste zaradili dovoljno novaca, izgubili ste kontakte s dragim ljudima…zbog čega? Zbog nekog imaginarnog komfora.

Dođite na promociju

Promocija knjige “Dunavski blues” održati će se 13. prosinca u Kinu Europa od 20 sati.

Uz autora Hrvoja Ivančića gosti su putopisci Hrvoje Šalković i Miro Aščić. Prezentaciju će voditi Nevena Rendeli.

Govorit će se o Dunavskom bluesu i o putovanju koje je trajalo gotovo dva mjeseca.  Razgovarat će se i o stvarima koje autorima tek tako padnu na pamet!

Nakon prezentacije koja će biti u formi intervjua-razgovora uživat ćemo svi skupa u koncertu benda “Šta ima?” I popit će se nešto na račun. Stoga – dođite! Ulaz besplatan isto kao i vino!

Pozovite roditelje, braću, sestre, susjede, djevojke, momke, ljubavnice, ljubavnike i kućne ljubimce.

Svi ste dobrodošli!

Želite li naručiti knjigu?

Na tekući račun zg banka 3219813222 (tekući) uplatite 90 kuna, a adresu pošaljete na dunavskiblues@gmail.com. Knjiga vam stiže poštom na kućnu adresu! Ili je jednostavno kupite na promociji

J.V.

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>