29 Ožujak 2012
Intervju: Zdenka Kovačićek – žena za sva vremena

Kad  pročitamo naslov svevremenskog zabavno-glazbenog hita svi  znamo o kome je riječ. Velika diva hrvatske estrade ( i ex. Yu! ) Zdenka Kovačiček zaista je žena za sva vremena. Jer na sceni,što estradnoj,što kazališnoj traje već punih pola stoljeća. No prisjetimo se samih početaka;

Zdenka kada si odlučila posvetiti se „daskama“ koje život znače, sceni općenito?

Kad sam imala 5 godina mama me odvela u Kazalište mladih jer sam bila opsjednuta kazališnom scenom, stalno sam nešto glumatala, svirala sam harmoniku, išla u muzičku školu, pjevala u dvorištu za susjede, i izludila sve oko sebe.

Tvoj je prvi veliki hit bio zapravo onaj iz davne…? kad si na Opatijskom festivalu zabavne glazbe zajedno sa Nadom Žitnik otpjevala  duet „ U pola dva“. Nakon toga  ako se ne varam na neko si vrijeme-nestala. Što se tada događalo i gdje su završile te dvije ljupke izvođačice?

To je bio festival Opatija 61.a pjesma je postala hit u cijeloj državi. Nakon toga Duo Hani je otišao u Evropu, na poziv jednog Bečkog menađera, nastupao sa svjetskim zvijezdama, bio na turneji sa velikim Bill Haleyem, a rastao se 67.g . Nada se udala i otišla živjeti u Kanadu, i ja sam se udala i nastavila sa suprugom i našim bandom turneju po svijetu.

Po povratku u Hrvatsku nastavila si graditi karijeru, no reci mi  da li je to izbivanje ipak ostavilo traga, jer koliko se sjećam ipak je donekle i točna ona; daleko od očiju-daleko od srca ! To je kao sasvim novi početak.

To je i bio za mene novi početak, jer sam započela solističku karijeru,nastupom na Opatiji 71.i prvom nagradom žirija za pjesmu M. Prohaske „Zbog jedne davne melodije „.

Borba za opstanak i veliko samopouzdanje neke su od tvojih vrlina koje  su kao što se vidi  urodile plodom.

Može se reći borba za opstanak obzirom da sam kao samohrana majka uspjela održati i karijeru i odgojiti kćer, ali ne i veliko samopouzdanje, jer bih postigla više, kako kažu ,možda čak u inozemstvu. Ali ne treba žaliti za nečim što je moglo biti. Ja sam sretna s tim što imam sada u ova teška vremena. A to je 13 albuma, 55 g karijere i još radim, ispunila mi se želja da ostvarim svoj san u kazalištu i igram najveću blues pjevačicu ( J. Joplin ) čak 70 puta, što spada u najuspješnije projekte kazališta Komedija.

U vrijeme kad su našom estradnom scenom „vedrile i oblačile“ izvođačice lakih pjesmuljaka za koje glas i nije baš bio prijeko potreban, ti si pjevala jazz, blues, nabijala komplekse ( s punim pravom!) mnogima i uporno gradila svoj osebujan stil. Danas je očito da se ta tvrdoglavost isplatila, ali tada je vjerojatno bilo teško.

Naprotiv, tada je bilo lako, jer se cijenilo pjevanje a ne izgled, ali sad kad hara sve i svašta , hiperprodukcija svega, sad se moj rad pokazao isplativ, ne toliko tvrdoglavost. Ja sam takva i ne mogu se mijenjati.

Pjesma „ Žena za sva vremena“ vinula te u sam vrh s kojeg eto, na sreću i zadovoljstvo glazbenih sladokusaca ne silaziš. Ima se osjećaj kao da je pisana baš za tebe, po mjeri. Imaš li ti svog osobnog hit-makera ili je to bila slučajnost?

Pa moj susret sa Markom Tomasovićem bio je sudbinski što bi rekli, i imamo 3 autorska CD-a. Ali sam surađivala sa svim najboljim autorima i u bivšoj državi i poslije. Volim izazove, pa sam isprobavala razne žanrove od jazza  do popa i roka.

Što je festivalima?  Ne pojavljuješ se jer nema za tebe kvalitetne pjesme ili smatraš da su se i te manifestacije srozale u nepovrat, kao i veliki dio estradne scene?

Što se tiče festivala, nisu više što su bili., ali ne zbog pjevača, (čak ima jako dobrih mladih pjevača), nego su mediji srozali festivale jer nema skandala, nego se (zamisli) samo pjeva. Ja mislim da su mediji (i novine i TV) krivi za srozavanje kvalitete glazbe,i dali su publici da kreira “umjetnost” umjesto da su ju kultivirali.  Npr. i jazz sad svi pjevaju, ma ne znam  kako su samo naučili jazz,najtežu kategoriju, pa jer se to dozvoljava, nema kritičara, nema kriterija…Iako smatram da festivali više nisu za mene, ja sam svoje odradila, žao mi je i tih mladih ,talentiranih ljudi koji se ne će snaći u tom sveopćem đumbusu.

Možda će ti ovo zazvučati kao provokacija, ali naprosto moram te to pitati; ovih je dana aktualno dodjeljivanje „Porina“ – tebe ako se ne varam opet nema. Kako tumačiš da tu prestižnu nagradu dobivaju izvođači/ce koji kako Bare kaže, veze nemaju s pjevanjem, a i žanr je dosta sumnjiv-neki polunarodnjak! Pogađa li te ta porazna činjenica? Što uopće misliš o toj i sličnim manifestacijama?

A “ Porin“ je opet druga priča. I on se razvodnio u bezbroj nepotrebnih kategorija,ukinuli su jazz vokal??!!!! Najtežu vokalnu kategoriju, onda ti je sve jasno. Hit bira publika, ma dobro je rekao Bare.. .nemam što dodati. Sve ide prema dnu.

Idemo sad malo o kazalištu. Ti si osim u djetinjstvu, i kasnije malo poradila i na svom glumačkom obrazovanju. Veseli li te gluma?

Gluma je moja najveća ljubav, mislim čak neostvarena, jer sam htjela biti glumica, ali nisam stigla, zbog glazbe, ali pokušavam sada, pa se nadam još dobrim kazališnim projektima.

Požnjela si velike uspjehe svojim nastupima u mjusiklima „ S ljubavlju,Janis“, „ Grička vještica“ i rock operi;“ Princeza na zrnu graška“. Što tebi znači rad u kazalištu, kako učiš uloge ?

Uloge se lako uče kad uživaš,a to su bile uglavnom glazbene uloge, kao koncerti, pogotovo Janis.

Imaš li tremu, i kako je savladavaš?

Trema uvijek postoji kao neka vrsta koncentracije, ali kad se krene na sceni, proradi adrenalin i sve nestane.

Vidjela sam neke tvoje fotografije na kojima si malo obnažena. Zašto si se odlučila za taj serijal?

Pa i to je bio mali izazov (mi žene nikad ne gubimo želju za malo pokazivanja), učinilo mi se dobro. Uz dobru ekipu, ali sam požalila jer je urednica pokazala pravu novinarsku nekorektnost u tekstu i objavila laž da bi bilo bombastično i to mi zgadilo. Nikad više.

Vidim da si u sjajnoj formi, kako to postižeš? Koliko je fizički izgled  bitan na sceni, jer stječe se dojam da je to postao imperativ, a one osnovne kvalitete koje krase pjevačicu uvelike je zanemaren. Zašto je tome tako?

Vremena su se promijenila i treba se prilagoditi ako želiš biti prisutan,a ja i privatno želim dobro izgledati i biti zadovoljna  sa sobom.

Tvoj stil odijevanja je vrlo mladalački.  Koliko se razlikuje tvoja privatna garderoba  od scenske, odnosno ti sama?

Privatno ne volim biti upadljiva, a scena traži drugi pristup, volim scenski glamur!!!!

Voliš li markiranu odjeću ili ti to nije od presudne uloge? Imaš li nekoga tko se brine o tvojoj odjeći, stilistu, što je danas vrlo In.

Ne padam baš na marke, ali volim kvalitetnu odjeću, a imam moju rođakinju Iru Ivašić,koja mi u zadnje vrijeme osmišljava neke scenske krpice,ona je mlada otkačena kreatorica, volim surađivati sa mladima.

Kad je u pitanju privatni život veoma si samozatajna. Oko tvoga se imena ne ispleću skandali, sapunice…. ipak  šapni mi, ima li mjesta u tvome životu i za ljubav?

Uvijek će biti mjesta za  ljubav, samo  s godinama postajemo izbirljiviji, podižemo više standarde u odabiru partnera, a postajemo i malo lijeniji –(zarazan smijeh u nezamislivom rasponu para prostoriju) , ali kad naiđe onaj pravi – znat ću! Ali imam divnog prijatelja koji je uvijek tu kad ga trebam. Može li se poželjeti išta ljepše?

Rodile smo iste godine, tvoja je kćer  samo malo mlađa od moga sina. Sjećaš li se da smo ih  bez njihove privole već po rođenju „zaručile“? ( moram se na ovo nasmijati, jer se „zaručnici“ nisu nikada upoznali!) Pa gdje je danas moja nesuđena snaha,što radi?

Moja Tina živi u New Yorku, malo studira ,malo radi, uživa u čarobnom gradu koji živi 24 sata,očito ima moje gene pa traži širinu, ali nadam se da će se kad tad vratiti doma kao i ja davne 70.-te godine.

Što misliš o sudjelovanju javnih osoba u reality show  emisijama tipa BB ili  Survivor ? Naročito kad su u pitanju osobe koje se, ajmo reći bave nekim ozbiljnim kreativnim poslom, a naročito kada zađu u neke godine.

Kad  netko prihvati takvu ponudu,onda on sigurno nije ni kreativac ni ozbiljni umjetnik nego avanturist, pa ako mu to odgovara zašto ne?

Radiš li još uvijek onim istim paklenim tempom kao nekada ili si ipak odlučila malo usporiti?

Nažalost i tu su se vremena promijenila, pa i nema baš kvalitetnih nastupa, ja bih što više radila,ne bi mi bilo teško jer to volim, ali i to je dobro,stalno nešto smišljam…

I za kraj Zdenka, ne mogu ne primijetiti da si danas neobično i tiha i tužna. Što se dogodilo?

Da sam tužna to je malo rečeno, očajna sam jer sam jučer morala dati uspavati svoju mazu,dugogodišnjeg suputnika i beskrajno dragog prijatelja, moga malog Dorfija. Znaš kako mi je!  Zaspao je na mojim rukama. Trebat će mi vremena da se oporavim od toga za mene velikog gubitka, ali već sam odlučila. Udomit ću nekog slatkog psića iz azila i pružit ću mu dom i  svoju ljubav, iako znam da Dorfija više nitko ne može zamijeniti.

Kakvi su ti planovi?

Slažem ljeto, jer ne bih mogla bez nastupa, ali povezujem ugodno s korisnim.

Naravno to je jedna, makar mala pogodnost ovoga posla. Opraštam se od legende hrvatske estradne scene, i spuštajući se prema tramvaju pjevušim u sebi  Zdenkin hit „Žena za sva vremena“.Sjećanja me vraćaju u davne dane kad sam sa već odavno bivšom kolegicom dijelila taj tvrdi kruh sa sedam kora. Tvrdi, ali toliko privlačan ! Ostaju samo najbolji i najuporniji. A iskreno se nadam da će  Zdenka ostati i trajati još jako, jako dugo. Ali ne sama, već s novim veselim psićem i osmjehom na licu!

Razgovarala: Mihela Hadrian

Foto: T. Bušić i B. Strižak


Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>