09 Kolovoz 2012
Jean Baudrillard, patolog suvremenosti i njegova knjiga «Simulakrumi i simulacija»

Jean Baudrillard, sociolog i posmodernistički filozof, bez sumnje je jedan od najkontroverznijih mislioca današnjice, pogotovo od njegovog najznačajnijeg djela «Simulakrumi i simulacije».

Po njemu  je sav današnji svijet  (satkan od bezbrojnih proizvoda) nalik na videoigru, na jednu golemu svjetsku mega-simulaciju u kojoj se stvarnost i imaginarno skrivaju iza nečeg trećeg, možda iza našeg oponašanja i stvarnog i imaginarnog. Ali, to oponašanje nije ni jedno niti drugo, već upravo neko treće, po njemu: hiperstvarnost.

U opisu takve realnosti upravo je Jean Baudrillard sa svojom knjigom «Simulakrumi i simulacija» vjerojatno jedan od najradikalnijih mislioca današnjice. Stvarnost, tj. stvarnost koja je iščeznula u hiperstvarnosti, središnja je tema tog kontroverznog teoretičara.

Na početku knjige spominje Borgesovu priču o kartografima Carstva, koji izrađuju takvu kartu koja naposljetku  prekriva sam teritorij koji prikazuje. Zamjena stvarnog teritorija njenom savršenom simulacijom! Tu on kaže:

«Danas apstrakcija nije više apstrakcija karte, dvojnika, zrcala ili pojma. Simulacija nije više simulacija nekog teritorija, nekog referencijalnog bića, neke suštine. Ona je stvaranje zbilje po modelima bez porijekla i bez stvarnosti: hiperzbilje.»

Milijuni znakova i poruka, stvari poput bjesomučnog isijavanja natpisa na Internetu,  reklamni panoi raznih marki koji pokrivaju cijele komplekse jednog velegrada, članci u novinama u što manjem formatu, brzinsko hvatanje svega toga i istovremeno odašiljanje, u njegovoj teoriji se naziva implozija stvarnosti. Tolik broj informacija i znakova poništavaju sami sebe, i ono što je na početku tehnološkog buma bila eksplozija smisla (nagla dostupnost informacija svima, pravo na sudjelovanje u odlukama vlade, masovna primjena novo izniklih tehnologija, moda i zabavna industrija, uvećani standard…), sad je implozija onog što je nekada bio smisao, negacija esencije koja je pokretala tada novu eru svijeta.

Nevjerojatan broj trendova po tome se više ne mogu niti nazivati trendovima, jer upravo zbog postojanja tolikog broja njih, sam termin «trend» više ništa ne određuje. Svaka pojava više ništa konkretno ne govori, poništava se u stalnim sudarima sa drugim pojavama, također šupljim i bez ikakvog «stvarnog» sadržaja.

Naši produkti kao da prekrivaju samu stvarnost, ili još «bolje»: usisavaju ju. Ta postavka vrijedi na svim poljima života: u umjetnosti, u povijesti, tehnologiji, sociologiji, i naravno, samoj filozofiji. Iz Baudrillardovih izjava kao da zrači vrlo određena eksplikacija koja govori: sve je otišlo u nepovrat, i nema više smisla zanositi se romantičnim tlapnjama o ponovnom idealiziranju čovječanstva i njegovom humaniziranju.

Simulakrum = društveno-kulturna reprodukcija novovjekovnog razdoblja

Kao primjer Baudrillard uzima Disneyland, koji je za njega igra opsjena i privida. To je savršen skup simulakruma, u koji  Amerikanac bježi od «stvarnog» svijeta, svijeta koji je opet – skup simulakruma! Druga vrsta Disneylanda, druga kategorija, drugi model, ali sa istom suštinom.

Taj aspekt odvraćanja u ovoj priči igra veliku ulogu. TV, masmediji, plakati, Internet, bjesomučan protok informacija, i to kroz nebrojene kanale, i gomilanje istih što ima jedinu funkciju, i to – funkciju kontraefekta!

U vezi s tim on kaže: «Holokaust: zaborav uništenja dio je uništenja, jer je on uništenje pamćenja, povijesti, društvenog itd. Televizija. Istinsko konačno rješenje historiciteta svakog događaja. Židove se ne odvodi više u kremacijsku peć ili u plinsku komoru, već prevodi u zvučni i slikovni zapis, na katodički ekran i u mikroprocesor.»

Dakle, upravo neprestanim ponavljanjem tih holokausta na  medijima (filmovi, dokumentarci itd.), stvara se zaborav, tj. uništenje pamćenja, a ne ono što se nama čini da bi prikazivanje takvih razornih događaja trebalo značiti. To je obrtanje i smisla i pojma, i uopće, cjelokupne slike same stvari, koja iščezava u scenarijima uništenja.

Kao  jednu od temeljnih postavki njegove teorije mogli bi navesti upravo tu funkciju odvraćanja, na što on kaže:

«Gospodari simulacija i mi više nemamo pravo na retro, na fantomatsku i parodijsku rehabilitaciju svih referenata. Sve se još odvija oko nas u hladnom svjetlu odvraćanja…»

Gospodari simulacija u ovom kontekstu nisu određeni ljudi ili kakve tajnovite grupe kao u teoriji zavjere, a nije to niti sam sistem. Mogli bi reći da smo mi (svijet, a ne «samo» ljudi) zaglibili u nekakvoj vrsti filma, ili bolje, u nekom holodeku, s «malom» razlikom da scenarij tog holodeka nismo napisali mi, ljudi, nego nešto treće, po svemu sudeći – sam holodek. (Iako je sam holodek djelo naših vlastitih ruku.)

«Film je slika: ne samo ekran i vizualna forma, već mit, ono što sadrži nešto od dvojnika, fantazije, zrcala, sna itd. Ništa od toga nema u «televizijskoj slici», koja ne sugerira ništa, koja magnetizira, tek je ekran, pa čak ni to: minijaturni terminal koji se, doista, nalazi neposredno u vašoj glavi – vi ste ekran i televizija gleda vas – tranzistorizira sve neurone i prolazi kao magnetna traka – traka, a ne slika… Tv je također nuklearni proces lančane reakcije, ali implozivne: ona rashlađuje i neutralizira smisao i energiju događaja. (Sve je sustav odvraćanja!)».

Kad govori o kulturi, on govori o kulturi koja to više nije, koja se pretvorila u neku vrstu predstave same sebe. A ono društveno on naziva scenarijem čija smo mi samo publika. (A ne i njegovi dijelovi?)

Baudrillardov svijet je utopija nihilističkog spektakla, modelirani skup modela čija je potpuno nesvrsishodna funkcija nemetafizička metafizika. To je pustoš gomile, i prihvaćanjem takve slike stvarnosti dolazi se u opasnost afirmiranja kraja same stvarnosti. A ipak, možemo li reći da nema istine u tome kad kaže: «Imaginarno je bilo alibi stvarnog u svijetu kojim je vladao princip realnosti. Danas je stvarno postalo alibi modela u svijetu kojim upravlja princip simulacije.»

 Robert Olujić

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>