23 Svibanj 2013
Kad kupanje postane znanost

„Čovjek se pored ovoliko preparata više ne zna ni oprat“, reći će moj stari svaki put kada krene u kupaonicu pa se iznervirano vrati po naočale jer bez njih ne može pročitati čemu što služi.

I zaista, pri pogledu na sva silnu ambalažu nagomilanu po kupaonskim elementima, kadi i ormarićima, pitam se, je li to sve uistinu potrebno?

Kada je održavanje higijene postalo znanost?

Uzmimo u obzir samo jedno obično kupanje. Za isto je potrebno barem četiri različita preparata. Tu su gel za tuširanje, šampon za kosu, balzam za kosu i gel za intimno područje. Ovo se još dade proširiti na mirisnu sol, a nakon kupanja slijedi losion, mlijeko ili ulje za tijelo, deo roll on, dezodorans i u konačnici parfem.

U redu, složit ćemo se svi da se nakon takvog kupanja osjećamo svježe, mirisno i da se nakon toga osjećamo posebno.

No razmislimo li malo bolje, vraćamo se na pitanje, je li to sve potrebno?

Kultura kupanja postoji od kada je i svijeta, dok se prvi sapun spominje u vremenu drevnog Babilona, kada su ljudi primijetili da određene tvari mogu pospješiti uklanjanje nečistoće.

Krajem srednjeg vijeka nastupa najprljavije razdoblje u europskoj povijesti koje rezultira pojavom kuge.

Tek krajem 18. stoljeća počinju se javljati savjeti o održavanju higijene, a početkom 20 st. ono počinje poprimati ozbiljniju ulogu u svakodnevnom životu.

No još uvijek se pod održavanjem osobe higijene podrazumijevalo pranje običnom vodom i sapunom.

A onda je započela komercijalizacija doslovno svega.

Preparati za kosu više nisu najobičniji šamponi od koprive, oni sada sadrže ne samo biljke nego i „dijamantni prah“ za ljepši sjaj, gelovi za tuširanje sadrže između ostaloga i kofein kako bi vam pomogli da se lakše razbudite. Sadrže sve, samo ne ono čemu su prvotno namijenjeni. U njima nema sapuna! Nema onoga što bi trebalo učinkovito ukloniti prljavštinu i znoj, bez da pritom štetne tvari ulaze u organizam.

I što je s tim wc papirom? Dvoslojni, troslojni, peteroslojni, u boji, s različitim mirisima. Jel to znači da ćemo uskoro moći u ponudi pronaći i wc papir s okusom? Nema logike zar ne? Pa koja je logika u njegovoj boji i mirisu?

I zar su nam doista potrebna minimalno četiri preparata za kupanje?

Pogledajmo to malo s ekološke, ali i ekonomske strane. U prosjeku trošimo minimalno dva gela za tuširanje mjesečno, jedan intimo gel, jedan šampon (to sad već ovisi o dužini kose) i jedan regenerator. Ovisno o cijeni preparata koje koristimo, koliko na godišnjoj razini potrošimo na njih?

S ekološke strane gledano, koliko vode potrošimo i zagadimo koristeći u jednom kupanju nekoliko različitih preparata? Koliko smeća nagomilamo praznom ambalažom?

A uzmemo li u obzir i istraživanja koja pokazuju da su preparati koje koristimo uglavnom kancerogeni, ispada da od održavanja higijene u današnje vrijeme imamo više štete nego koristi.

Ipak, miris i osjećaj svježine teško možemo postići tek čistom vodom, meku i sjajnu kosu vrlo vjerojatno nećemo imati ako ju utrljamo u najobičniji sapun (tu bi mogla pomoći zdrava prehrana i život bez stresa, al tko si to još može priuštiti), i ipak se ugodnije osjećamo kad guzu brišemo nečim mekanim, a ne šmirglom.

Sve u svemu, bila znanost ili ne, higijena je danas komplicirana, ali nam svi ti silni preparati donose i užitak, petnaestak minuta opuštajućih aroma koje umiruju i duh i tijelo.

Stoga ću rado svom starom opet pružiti naočale kad krene u kupaonicu, jer znam da će zaboraviti na nervozu nakon aromatskog tretmana u kadi ;)

Marina Babić

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>