07 Srpanj 2013
Miroslav Krleža: ‘cijeli je život pjesma bez poante’

Na današnji dan, 5. srpnja 1893. najplodniji i najsvestraniji književnik u povijesti hrvatske književnosti  Miroslav Krleža. Riječ je o autoru koji je s jednakim uspjehom pisao dramu, poeziju i prozu, ponajviše lektirni pisac,  čijeg  Filipa Latinovicza čitaju generacije srednjoškolaca.

Ostvario  je golem opus (po različitim brojanjima, njegova sabrana djela obuhvaćaju između 50 i 80 svezaka) koji pokriva kako središnje književnoumjetničke žanrove, tako i atipične ili marginalne zapise (enciklopedijske natuknice, prepiska o raznim temama, putopisi, ….).

 Tri je puta nominiran za Nobelovu nagradu, a danas je gotovo nemoguće završiti školu bez da se uči o Krleži ili se čitaju njegova djela.

Piščev se novelistički opus dijeli, uglavnom, u tri tematska ciklusa.

Prvi čini jedna od ponajboljih proturatnih proza, zbirka pripovijesti “Hrvatski bog Mars”, drugi ciklus tvore tzv. novele malograđanskoga kruga, među kojima se ističu “In extremis”, “Veliki meštar sviju hulja” i “Smrt bludnice Marije”, dok treći dio Krležinoga novelističkoga opusa obuhvaća 11 novela i tematizira «glembajevštinu» ili financijski uspon i moralni pad te  slom pripadnika visoke buržoazije.

Za Krležinu romanesknu umjetnost reprezentativna su četiri djela: “Povratak Filipa Latinovicza”, “Na rubu pameti”, “Banket u Blitvi” i “Zastave”.

Desetljeća Krležina stvaralaštva obilježila su 20. stoljeće, značila pravu razdjelnicu, tematsku, ideološku i estetsku mjeru svega što je napisano u tom razdoblju u hrvatskoj književnosti. No, u skladu s njegovim geslom da je cijeli život pjesma bez poante, Krležina fizička smrt 1981. godine nije značila kraj. Osobit kakav je bio, ostavio je naraštajima marginalije, rukopise koji su otvoreni tek 20 godina nakon njegove smrti.

Mnogi su pitali Krležu, a on im je – što zbog viška vlastite taštine, što zato jer mu je bilo suđeno živjeti među mravima – strpljivo odgovarao. Kada je umro, godinama su izlazile knjige tih mravljih ekermana, koji su ga najprije beatificirali, a zatim su, uvjerivši se da to ništa ne boli i da ih zbog toga nitko neće uhititi, pisali nove knjižuljke u kojima su tvrdili kako Krleža baš i nije tako silan pisac, ismijavali su njegovu veličinu, e ne bi li nekako istakli vlastitu; piše ma svojoj stranici Miljenko Jergović

Stoga, svakako treba pozdraviti  knjigu «Mnogopoštovanoj gospodi mravima» u izdanju Naklade Ljevak. Iza krležijanskog naslova krije se zapravo posljednji veliki intervju koji je ovaj pisac dao medijima i to beogradskom radijskom novinaru Milošu Jevtiću. Novinar Radio Beograda slao mu je pitanja, na koja je Krleža pismeno odgovarao. Katkad bi u odgovor ugradio dijelove svojih prethodno objavljenih tekstova, najčešće eseja pisanih i izdavanih poslije rata, a katkad je pisao nove odgovore i fragmente.

«Jednog dana me zvala tajnica glavnog urednika i kaže da me zove drug Krleža. Mislio sam da će mi se javiti neka njegova tajnica i odbiti intervju. No, na drugoj strani veze je bio on sam, što me iznenadilo. Krleža mi je rekao da je dobio moje pismo, no da ne želi razgovarati, jer ionako ima, kako je rekao, 77 ponuda za intervju. Dodao je da nije on tvornica intervjua!» (…)

«Kada je konačno prihvatio razgovor, Krleža se potpuno opustio. Jednom me je čak nazvao u četiri sata u noći da me nešto pita. Na kraju je razgovor s njim emitiran u rekordnih osam dijelova, dakle emitirao se osam tjedana.», navodi  Jevtić.

Ova knjiga puna je ljupkih i vrlo aktualnih detalja, pa i posmrtno narisanih autoportreta. Govoreći općenito, Krleža ustvari govori o budućem sebi: “Doživjeti posmrtni trijumf nije karijera nego metafizika. Nema ni jednog, pa ni najvećeg imena za koje se posthumno ne bi moglo dokazati da se i oko njega iskrilo jato bezimenih kongenijalnih krijesnica. Nagrađivanjem kadavera bave se oskvrnitelji grobova, ordinarijusi, to je uzvišeni katedarski poziv.” A na pitanje o ukusu, koje je već kora od banane na koju se jednako okliznu i budale i pametni pa počnu bulazniti kako je to pitanje izvan svake rasprave, Krleža odgovara: “Za mene je pitanje morala pitanje ukusa. Jedina mjera pameti izgleda meni danas mjera za oblik. Nema danas na svijetu ničeg, što se tiče čovjeka, da nije izobličeno. Pomanjkanje je ukusa pomanjkanje pameti, jer nešto što je pametno, to jest što je punoživotno, to jest prirodno uslovljeno, ne može biti nego skladno, nego ukusno.” Miljenko Jergović

Na pitanje o 21. stoljeću, u posljednjem intervjuu 1980. godine, Krleža odgovara sljedeće:

Sutrašnja umjetnost dat će nam Zemlju kao zelenu loptu, što se kupa u toplim morima, zemlju opranu od krvi i od stanja razumnoga čovjeka nedostojnih. Zvjezdanu, staklenu, prozirnu, smaragdnu Zemlju, što će ploviti po mračnim daljinama nepoznatog vremena kao rasvijetljena nebeska svjetiljka.

 

 

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>