05 Srpanj 2013
Tin Ujević; Ja sam osoba složena od više drugih

Pjesnik, esejis i kritičar Tin Ujević jedna je od najprijepornijih i najznačajnijih pojava novije hrvatske književnosti. Rođen je na današnji dan 5. srpnja 1891.

Eminentan je boem, ali ne uzdiže prednost boeme nego je, naprotiv, optužuje. “Koliko sam puta mislio o srećnom danu kada mi poderane cipele neće ranjavati nogu, kada ću imati na sebi sasvim čisto rublje, kada u džepovima neću morati da vucaram neke otrcane knjižice i masne bilješke“, čitamo u zapisu Dva puta jao.

Prijateljuje i s alkoholom pa piše; “Vino mijenja temperament i značaj. Ono doduše pogoduje lakoj i oštroumnoj konverzaciji dok se umjereno uživa, ali kod pijanaca uzrokuje kavge i tučnjave, te ne stoji nikako da pomaže stvaranju, nego naprotiv (…) Vino još više škodi duhu i duhovnom radu nego tjelesnom organizmu.”

Prezirao je mnogo toga u životu, a volio je život bezmjerno i bio osjetljiv za sva životna bila, i uvijek pripreman da uživa u radosti i ljepoti života. Unatoč zadivljujućem pluralitetu ličnosti (Ja sam osoba složena od više drugih, naslov je jednog proznog zapisa), Ujevićeva je poezija nadmašila duh suvremenika, ona je bila ispred vremena u kojem je nastala.

Veliko je bogatstvo motiva koje nalazimo u poeziji Tina Ujevića, ali najveći broj pjesama govori o patnji kao konstanti ljudskog života.  To tragično osjećanje života iznjedrilo je svojevrsnu težnju za apsolutnim, za ravnotežom, za vedrinom, što možemo slijediti u brojnim pjesmama i ispovjednim izjavama u proznim zapisima.

Na patnji je sagrađen velik broj pjesama, ali treba reći da se patnja izražava  sa čudesnim mirom, kao neka daleka prošlost, bez pobune, bez kletve i bez osude. patnju i očajanje zbog nemoći u osobnom i općeljudskom stradanu možda najbolje obilježava pjesma Svakidašnja jadikovka

Kao što su bila proturječna pjesnikova raspoloženja, tako su neizbježne proturječnosti u shvaćanju ljubavi. Ujević o ženi govori s poštovanjem i s prezirom, slavi je i proklinje, ona je radost, i patnja, i zagonetka. U pjesmama ne nalazimo hvalospjeve ženskom tijelu, nema istinskih strasti, sve je produhovljeno, a patnja je tiha, suzdržana, bez jauka, iskazana s mirom.

Ne boj se, nisi sam! Ima i drugih nego ti!

Čudesna pjesma Pobratimstvo lica u svemiru jedna je od niza pjesama u kojima nalazimo Ujevićevu viziju sveljudskog bratstva. Intonirana stihom “Ne boj se! nisi sam! ima i drugih nego ti!” pjesma je upućena  svakom čovjeku.

U ovoj pjesmi, on se također pita u čemu je pravi smisao ljudskog života, i čini mu se da život upravo u tom bratimljenju nalazi svoj smisao.

Ujević kaže da se treba otrgnuti od svijeta, uzdignuti se nad svagdanji prezreni život, jer život nije ograničen zemaljskim obzorima nego je svemirksa pojava, pa se treba tamo i vinuti.

Tin Ujević je kao nijedan hrvatski književnik poznat po brojnim zgodama i anegdotama. Ovdje navodimo samo neke:

  • Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. “Ma ne morate mi se ispričavati”, rekao je Tin, “iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara”, aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom.
  • Tin nije volio sudjelovati u razgovorima, za vrijeme brijanja u brijačnici. Svejednako, brijač mu je često dosađivao forsiranim razgovorima. Jednom ga brijač upita: “Kako hoćete da vas obrijem?”. – “Bez riječi” – odgovori mu mirno Tin.
  • Ujevića, koji je ostao neženja do kraja života, neki prijatelji upitaše, zašto se ne ženi. “Ljudi se trebaju ženiti, bogovi mogu, a pjesnici ne smiju” – odgovori im Ujević.
  • Kako je Tin bio iznimno domišljat i lucidan dobro prikazuje sljedeća anegdota. Jedan veseljak iz njegovog društva, vidjevši ga kako s praznom čašom stoji u gostionici, prišao mu je i rekao: “Slaži nešto na brzinu i platit ću ti špricer.” Tin ga i ne pogleda i već mu preko ramena dobaci: “Ne, prijatelju, rekao si dva!”. Kako je upravo trenutačno slagao, ovaj šaljivdžija mu je morao platiti piće.

Tin Ujević, Svakidašnja jadikovka

Kako je teško biti slab,
kako je teško biti sam,
i biti star, a biti mlad !

I biti slab, i nemoćan,
i sam bez igdje ikoga,
i nemiran, i očajan.

I gaziti po cestama,
i biti gažen u blatu,
bez sjaja zvijezde na nebu.

Bez sjaja zvijezde udesa
sto sijaše nad kolijevkom
sa dugama i varkama.

–O Bože, Bože, sjeti se
svih obećanja blistavih
što si ih meni zadao.

O Bože, Bože, sjeti se
i ljubavi, i pobjede
i lovora i darova.

I znaj da Sin tvoj putuje
dolinom svijeta turobnom
po trnju i po kamenju,

od nemila do nedraga,
i noge su mu krvave,
i srce mu je ranjeno.

I kosti su mu umorne,
i duša mu je žalosna,
i on je sam i zapušten.

I nema sestre ni brata,
i nema oca ni majke,
i nema drage ni druga.

I nema nigdje nikoga
do igle drača u srcu
i plamena na rukama.

I sam i samcat putuje
pod zatvorenom plaveti,
pred zamračenom pučinom,

i komu da se potuži?
Ta njega nitko ne sluša,
ni braća koja lutaju.

O Bože, žeže tvoja riječ
i tijesno joj je u grlu,
i željna je da zavapi.

Ta besjeda je lomača
i dužan sam je viknuti,
ili ću glavnjom planuti.

Pa nek sam krijes na brdima,
pa nek sam dah u plamenu,
kad nisam krik sa krovova !

O Bože, tek da dovrši
pečalno ovo lutanje
pod svodom koji ne čuje.

Jer meni treba moćna riječ,
jer meni treba odgovor,
i ljubav, ili sveta smrt.

Gorak je vijenac pelina,
mračan je kalež otrova,
ja vapim žarki ilinštak.

Jer mi je mučno biti slab,
jer mi je mučno biti sam
(kada bih mogao biti jak,

kada bih mogao biti drag),
no mučno je, najmučnije
biti već star, a tako mlad!

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>