01 Svibanj 2012
Ugrižen biva svak’ ‘ko ne vjeruje u vampire

Čitajući nekidan u posebnom izdanju Jutarnjeg lista o NLO-ima u Jugoslaviji, kojih je tamo, po svemu sudeći, bilo više no u cijelom svijetu, sjetila sam se priče kako se riječ “vampir” prvi puta spominje upravo tamo… U bliskom nam Kruševcu.

I kad to spojimo s  aktualnim sagama, magama o vampirima i eto još jedan zgodnički tekst na Alfa portalu ;)

Svi koji su odrasli s “Buffy ubojicom vampira” – ovo je za vas.

Dakle…

Prva dokumentirana uporaba riječi “vampir” se koristila za osobu pod imenom Arnold Paole (vjerojatno: Arnaut Pavle?) iz sela Meduegia kod Kruševca 1725. u izvješću lokalnog liječnika iz Beča i to u vrijeme kada Austrija vlada Srbijom 1717-1739.

Čine se kako je selo 1732. pogodila prava epidemija vampira. Mnogim žrtvama doista je isisana krv. Vlast je poslala posebnu jedinicu i tri vojna liječnika u Beograd. Vojnici su otvorili 15 grobova. Samo su tri trupla strunula. Ostali mrtvaci imali su čvrsto meso pa čak i zdravu boju lica. I krv u žilama mrtvaca bilaje svježa. Na žalost, nije se mogao obaviti detaljan pregled jer su vojnici u panici truplima odrubili glave i zatim ih spalili. Ali zna se da je selo nakon vojne intervendije bilo pošteđeno daljnih neobjašnjivih smrti…

Vampir u pučkom vjerovanju, je mrtvac koji ustaje noću iz groba i siše ljudima krv, a također posjeduje čarobne i nadnaravne moći.  Skoro sve kulture i civilizacije posjeduju nekakav mit o nemrtvim krvopijnim stvorenjima ili vampirima. No, najčešći su bili na području Balkana i Istočne Europe, odakle su se u 18. stoljeću proširili na Zapadnu Europu.

Legenda prva

Oko petnaestog stoljeća kuga, tzv. “crna smrt”, proširila se Europom ubijajući oko 25% stanovništva. Naziv takve kuge tj. “crna smrt”, nastala je, jer su zaraženi imali crno- plave mrlje po tijelu. Seljaci koji su bili zaraženi ili napola mrtvi bili su živi zakopani. Njihove ruke i lica su bila krvava pri pokušajima da se iskopaju van iz svojih grobova. A kako ljudi tada nisu znali objasniti pojam kuga, a još manje liječiti ju, nastao je mit o vampirima.

Legenda druga

Legendu u grofu Draculi pravim imenom Vlad Tepeš. Živio je od 1431. do 1476. u Rumunjskoj. Otac ga je kao dijete dao u ruke Turcima. Postao je taocem u sklopu političke nagodbe te je sklonost okrutnosti razvio upravo dok je promatrao otomanske metode mučenja. 1456. postaje vladarem Vlaške. Uistinu je riječ o jednom o najužasnijih europskih tiranina. Procjenjuje se da je dao pobiti oko 30.000 stanovnika Vlaške i Transilvanije. “Dracula” znači “Draculov sin” – manje, više, zmajev sin. Vlad je prema legendi poginuo u zasjedi. Neki pričaju da su ga ubili njegovi vojnici, zamjenivši ga za turskog vojskovođu. Glava mu odrezana i poslana turskome caru Mehmedu, koji je bio veliki Vladov neprijatelj. Prema legendi tijelo mu je osakaćeno i zakopano ispod oltara u crkvi u samostanu na otoku Snagov. Kada su 1930. arheolozi otvorili grobnicu bila je prazna…

Kako postati vampir

Postali ste vampirem  ako ste se rodili sa repom i zubima. Ako ste bili začeti na “određen dan”, ako ste umrli ”neregularnom” smrću, ako ste bili ekskomunicirani iz crkve ili imali čudan sprovod.

Tu je zanimljivo jedno vjerovanje za ljude rođene subotom za koje se smatra da imaju posebne moći protiv vampira i ostalih zlih stvorenja koja neće imati moć nad njima, a kletve i uroci neće pasti nad njih .

Vampiri kao i ostala slavenska cudovista, su se bojala čašnjaka( a tko ga se ne boji) i voljeli su brojati zrnca, piljevinu i tako dalje. Unistavali su se probadanjem, dekapitacijom tj rezanjem glave (kašupski narodi su glavu stavljali među noge), spaljivanjem, ponavljanjem sprovoda, škropljenjem svetom vodom po tijelu ili egzorcizmom.

Vampiri među nama; preporuka – izbjegavajte ih

Kako je većini poznato, žrtva se prepozna po ranicama na tijelu; vratu, udovima itd. Žrtva ne pokazuje želju za hranom, postaje naglo žedna no odbija vodu, muče ju stalne nesanice , nesvjestice , anemija, osoba počinje mršavjeti i propadati…

S vremenom počinju joj dolaziti do izražaja njeni zaoštreni očnjaci. Žrtva nema volje za životom i baca se u naručje svom stvoritelju, s kojim je u psihičkom tj. duševnom kontaktu. Postaje alergična na bijeli luk i svi ostali preparati koji smetaju i vampire, počinju naglo rasti nokti, kosa, itd.

Vampir se lahko prepozaje po samom izgledu i svom ponašanju. Vampira nikada ne možete vidjeti budnog danju , vampiri spavaju otvorenih očiju, u noći im oči mjenjaju boju u žute kao i kod svih zvijeri.

Znakovi su očiti i na grobu (groblju) , gdje je prisutan vampir ne čuju se nikakvi zvukovi, tj cvrkut ptica, zrikavca… Približite se grobu i moći ćete čuti tiho grebanje i krckanje ili pak žvakanje. Otvorivši grob, vampira lahko prepoznate po tome što se tijelo nije počelo raspadati tj. nije se promijenilo od smrti; obrazi su crveni, a nije ni rijetkost krv na rubovima usana. Mnogi su smatrali da je crvena kosa bila znak vampira

Danas milijuni ljudi i dalje uživaju u jezi grofa Drakule. Samo u Sjedinjenim Državama postoji udruga s 10 000 registriranih “vampira” koji svojom odjećom i pokretima oponašaju grofa Draculu. Za neke nije ni postojao, za neke živi i postao je besmrtan.

Mjere OPREZA

Najpoznatije sredstvo je naravno bijeli luk . Stavlja se u sobi na prozore i vrata , ili se nosi na tijelu, oko vrata. Kod Kršćana, često se koristi tako da se miješa sa svetom vodom pa se može poprskati ili prosuti po mijestu kojeg želimo zabraniti pristup vampiru. Ribarske mreže, stavljaju se na prozore ili vrata ili grobove da privuku pažnju vampira koji su opsjednuti odvezivanjem stvari. Užad, čvorovi, mreže pa i čarape stavljaju se u grob zbog toga što bi se po buđenju neumrli odmah trebao prihvatiti posla odvezivanja

Međutim, najpoznatija od svih metoda su zasigurno kolci . Koriste se za probadanje , ali se mora izbjeći prosipanje krvi. Preporučena dužina je između šezdeset i sedamdeset šest centimetara , tup i glatak s jedne strane, a s druge vrlo oštar i našiljen. Kod probadanja sve se mora učiniti u jednom zamahu. I da, poželjno je da se vampiru glava odrubi od tijela te se sve zajedno spali .

Mjere opreza uključivale su stavljanje križeva na lijesove, postavljanje cigli ispod brade kako bi spriječili leš da «prođe» put kroz poklopac. Pribijali su odjeću za lijes, stavljali piljevinu u lijes( vampir se budio navečer i morao je izbrojati svako zrno piljevine, sto je trajalo cijelu večer pa je tako umirao u zoru) ili su jednostavno probadali tijalo sa trnjem ili kolcem. Ako je u pitanju bio kolac, proboli bi vampira i zabili kolac u zemlju te tako pribili tijelo za podlogu. Nekima bi se čak stavljale oštrice ispod vrata pa kada bi se pokušali ustat, sami sebi bi odrubili glave.

Vampiri u popularnoj kulturi 

Vampiri ulaze u književnost u 18. stoljeću. Prvo prozno djelo o vampirima napisao je 1813. lLord Byron (The Vampyre), ali opću popularnost postižu tek nakon objave gotičkog romana Drakula Brama Stokera 1897. godine. Od tada je napisan niz književnih djela o vampirima.

Na filmskom platnu vampiri se pojavljuju 1922. u kultnom njemačkom nijemom filmu redatelja Murnaua Nosferatu u kojem je zapaženu ulogu vampira ostvario glumac Max Schreck. Svjetsku popularnost ulogom grofa Drakule u nizu filmova ostvario je Bela Lugosi kao i Christopher Lee.

Kažu da  je poznavanje jedina djelotvorna zaštita od vampira, korisnija i od bijelog luka, a ugrižen biva samo onaj ‘ko ne vjeruje u vampire.

Ne budite ludi, vjerujte i nosite luk oko vrata ;)

P.S. Pišući ovaj članak dogodilo se je nekoliko “neuobičajnih” situacija (“enter” nije radio, a i “backspace” tipka je štekala... ) Slučajani ili ne, ne znam.

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>