22 Travanj 2012
Vrijeme je za رقص شرقي – spoj  erotike, senzualnosti, užitka i rekreacije

Arapi ga zovu raqs sharqi (رقص شرقي), Turci oryantal dansı, a francuzi danse du ventre, kod nas je taj „ples s Istoka“ poznatiji pod nazivom trbušni ples, a ako vas zanima odakle vuče korijene, kako se razvijao kroz povijest, te zašto ga vole žene diljem svijeta onda ste na pravom mjestu.

Kratka povijest trbušnog plesa

Trbušni ples proteže se kroz mnogo kultura stoga je teško sa sigurnošću precizirati njegovo podrijetlo. Egipatski hijeroglifi koji prikazuju žene u pozama veoma nalik onima iz trbušnog plesa podupiru teoriju kako je trbušni ples nastao na Bliskom istoku i sjevernoj Africi. S obzirom na to da je u davninama druženje s muškarcima bilo zabranjeno, žene su se međusobno okupljale, a plesalo se naročito u haremima.

Plesom su odmarale duh i tijelo, zabavljale se i održavale kondiciju, a slobodno vrijeme osim na plesanje trbušnog plesa trošile  su za ukrašavanje, šivanje i pušenje nargile. Ipak, trbušni ples najčešće se povezuje sa ceremonijama na kojima bi žene plesom slavile božicu plodnosti i iskazivale poštovanje Majci Zemlji. Rituali plodnosti prakticirali su se još u kameno doba, te bi upravo zbog toga trbušni ples mogao biti najstariji oblik plesa koji se izvodi i dan danas.

Postoje naznake o tome kako su žene u kameno doba bile dominantne, te možda čak i smatrane svetima. Razlog tome je ženska sposobnost da stvori novi život stoga su rane poganske zajednice veličale tu čarobnu i fascinantnu sposobnost štujući matrijarhalna božanstva. Kako oštro stezanje trbušnih mišića i snažni pokreti kukovima neodoljivo podsjećaju na ponašanje ženskog tijela prilikom poroda razvila se teorija da su žene plesale oko trudnica kako bi im na taj način olakšale rađanje djeteta.

Trbušni ples od nekad do danas

Nakon ovog kraćeg povijesnog pregleda sigurno se pitate kako se trbušni ples od ritualnog sredstva razvio u nešto što i dan danas zabavlja širu publiku.

Veliku ulogu u toj priči igraju Romi koji su ostavili snažan kulturni utjecaj migrirajući po cijelom svijetu. Upravo su Romske plesačice trbušnog plesa zvane „chengi“  u 15. stoljeću bile angažirane da zabavljaju izričito žene i to u haremima i javnim kupalištima Konstantinopola. „Chengi“ su bile veoma zanimljive upravo zbog svog plesa koji je uključivao shimmyje, oštre pokrete kukovima, posebne ekspresije lica, te ples sa velovima i činelicama.

Kako je vrijeme odmicalo Romi su među prvima ples preselili na trgove i ulice da bi zabavili narod u čijem su se kraju našli. Tako se u Egiptu razvio poseban, folklorni stil plesa koji je dobio naziv ghawazee. Tradicionalni pokreti tako su postali još zanimljiviji zbog toga što bi plesačice uz velove koristile i rekvizite poput svijeća, mačeva i štapova koji se koriste i danas. Romske su skupine svojim javnim kazalištem okupljali velik broj gledatelja koji su im kao nagradu na pod bacali kovani novac. Kako plesačice nisu imale neko sigurno mjesto gdje bi mogle pohraniti novac odlučile su ga ušiti na svoju odjeću ili zamijeniti za nakit koji bi mogle nositi na sebi pa su tako nastale i preteče prvih kostima.

Vlast je tolerirala ples u javnosti jer je na temelju toga ubirala porez, no javni nastupi „ghawazee“ plesačica u Kairu ubrzo su zabranjeni zbog protesta religijskih skupina. Plesačice su tada bile prisiljene preseliti u zatvorene prostore, što označava rođenje egipatskog kabaretskog stila koji na prijelazu stoljeća poprima naziv trbušni ples.

Glamurozne i graciozne trbušne plesačice u kićenim kostimima postale su prava atrakcija, te tema mnogih umjetničkih djela. Popularnost trbušnog plesa posebice je narasla kontroverznim nastupom plesačice Little Egypt u Chicagu 1893. godine. Trbušni ples od tada je osim  u knjige i likovnu umjetnost uključen i u hollywoodske filmove gdje poprima poprilično iskrivljen smisao i negativne seksualne konotacije ponajprije zbog gladi zabavljačke industrije.

Zbog toga trbušni ples ne uživa posebnu popularnost među ženama sve do sedamdesetih godina kada nastupa feministički pokret, a trbušni ples vraća svoj stari sjaj zahvaljujući Ozelu Turkbasu koji izdaje album sa glazbenom podlogom za trbušni ples i knjižicom s uputama kako plesati. Žene postaju oduševljene pokretima i kostimima koji otkrivaju trbuh, te počinju uživati u plesu kojim mogu uzdizati svoju snagu, veličanstvenost i ženstvenost.

Kostimi i stilovi

Kostim koji se najčešće povezuje sa trbušnim plesom naziva se „bedlah“, a sastoji se od bogato ukrašenog grudnjaka i pojasa koji su izvezeni novčićima, perlicama i šljokicama. Pojas se nosi nisko na bokovima, a može biti i prišiven na dugačak šos ili dimije. Neizostavan dio bedlaha je i mnoštvo nakita koji nosi trbušna plesačica. Kostimi se prilagođavaju stilu ili podstilu trbušnog plesa. Međusobno se razlikuju po detaljima i ima ih zaista mnogo.

Među najvažnijima je egipatski stil koji obuhvaća plesanje na egipatsku glazbu s arapskim ritmovima, te vrlo precizne pokrete s naglaskom na bokove. Egipatski kabaretski stil sadrži elemente baleta, jazza i španjolskih plesova, te ne uključuje ples na podu. Iako je pedesetih godina bilo strogo zabranjeno pretjerano otkrivanje kože danas se kostim sastoji od grudnjaka i uske, glatke suknje od likre na koju su izvezene perlice. Tijek vremena odrazio se i na obuću pa tako plesačice više ne plešu bose nego u cipelama ili visokim potpeticama. Izvorna egipatska plesačica bit će punije građe, izraženih oblina u zreloj dobi od trideset ili četrdeset godina.

Uz egipatski stil prepoznatljiv je i turski. Rakkase odnosno trbušni ples u Turaka je prepoznatljiv po izražajnom, jakom i teškom ritmu. Iako su pokreti komplicirani i zahtjevni turski stil krasi vesela glazba, dinamika i improvizacija koja često obuhvaća valovite pokrete tijela. Plesačica prvenstveno pleše kako bi zabavila muškarce i žene, a uglavnom je atletske građe, slabijih oblina i u svojim dvadesetim godinama. Turske plesačice nose bedlah koji uključuje i pokrivala za glavu i lice. S obzirom na to da turski stil uključuje ples na podu plesačice često nose dimije.

Još jedan, nadasve prepoznatljiv stil je tribal. Iako nije orijentalni ples u pravom smislu riječi on sadrži elemente folklora, orijenta i baleta, a uzemljeni pokreti se baziraju na mekoći i preciznosti. Kako mu ime govori tribal je „plemenski ples“. Plesačice stvaraju vlastito pleme u kojem se  međusobno razumiju kroz glazbu i ples tako što stvaraju harmoniju i osjećaju, te dijele istu energiju. Osim po stilu specifičan je i po kostimu. Tribal kostim je bogata pamučna suknja ispod koje su pamučne hlače, pojas, te grudnjak sa mnoštvom novčića. Također, uključuje perje, cvijeće, školjke, razne metalne ukrase u kosi i na tijelu plesačice, a nerijetko i tetovaže u području trbuha. Kaže se kako kostim tribal plesačice nikada nije gotov već se razvija zajedno sa plesačicom koja ga nosi.           

 Čari trbušnog plesa 

Osim što potiče samopouzdanje i veliča žensku ljepotu, trbušni ples je odličan za tijelo.

Sara Ćosić, instruktorica trbušnog plesa iz Velike Gorice tvrdi kako je trbušni ples idealan za jednu ženu.

Trbušni ples je idealan spoj za ženu koja voli senzualnu glazbu i kvalitetnu tjelesnu aktivnost. U tom plesu svi mišići tijela su u pokretu, a neopisiv je osjećaj i plesačici i publici kada se zanjiše bokovima u ritmu orijentalne glazbe. Kako se trbušnim plesom bavim već punih 7 godina mogu reći da je on pogodan za sve uzraste, od djevojčica u osnovnoj školi do zrelih žena. Upravo je trbušni ples postao atraktivan starijim ženama kojima su nagli i možda agresivni pokreti u drugim plesovima prenaporni i manje zabavni. Nakon kvalitetnog treninga, plesačica se osjeća ispunjenom i spremnom za daljnje obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Osobno nemam favorita među trbušnim plesačicama, ali se divim svakoj plesačici u kojoj mogu prepoznati strastvenost, energičnost, i poletnost. Svojim polaznicama znam reći da su tri najvažnija elementa u trbušnom plesu znanje, kostim i nasmijano lice. Plesačica dok pleše mora zračiti i njeno osvajanje publike je zagarantirano.“

Trbušni ples poboljšava izdržljivost i gipkost, te jamči dobru kardiovaskularnu vježbu. Između ostalog, razgibava zglobove na miran način, utječe na uspravno držanje, olakšava bolove u kralježnici i poboljšava probavu. Ujedno je i dobra priprema za porod jer ojačava mišiće. Pogodan je čak i za one koji žele smršaviti jer iako je senzualan ujedno je i energičan. Jedan sat plesa može biti dobra zamjena za 83 minute hodanja ili 46 minuta vožnje biciklom koliko će vam trebati, ako želite sagorijeti 300 kalorija. Trbušni ples također oslobađa od stresa jer potiče izlučivanje“ hormona sreće“ u mozgu. Ne dođe li vam odmah da zaplešete?

Silvija Kovačić

httpv://www.youtube.com/watch?v=YamDoDK71Ds

Jelena Viljevac

Facebook komentari:

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>