Utorak , 30 Rujan 2014
Stoička filozofija kao lijek

Stoička filozofija kao lijek

Bilo da ste mlađi ili stariji, sigurno vas ponekada muče napadi panike i anksioznosti. Otkrijte stoicizam, drevnu filozofiju koja vam može vratiti mir.

Prvi napad panike nikada se ne zaboravlja. Može se dogoditi u bilo kojem periodu života; nekome ranije, nekome kanije… Umjesto skupih terapija i lijekova koji vam mogu (možda) pomoći u izlazu iz egzistencijalne krize, poslužite se besplatnom i jednostavnom filozofijom, starom više od 2 000 godina. Srpsko izdanje Sensa magazina, piše kako to možete učiniti!

Stoicizam je i danas utjecajan i uvlači se u mnoge aspekte kognitivne terapije.

Stoici i njihova razmišljanja prvi put su se pojavili u Atini, oko 350 godina prije nove ere. Njihovo praktično učenje imalo je za cilj liječti dušu od emotivnih patnji. Danas, kada pomislimo da postanemo stoici, vidimo sebe kao nekoga sa stisnutim usnama tko izbjegava emocije. Međutim, stoička filozofija nešto je sasvim drugo.

Stoicizam nas uči da, umjesto da suzbijamo svoje emocije, pokušamo  ih razumjeti i kontrolirati. To će nam dati snagu da, u slučaju kada nam zaprijete negativne emocije – uspijemo  ih obuzdati.

Stoici nas uče da negativne emocije često nastaju zato što se mentalno vežemo za nešto vanjsko kao što je,primjerice, mišljenje drugih ljudi o nama, ili biti popularan, bogat, mlad, lijep.

Preživljavanje neizvjesnosti

Ako gradimo svoju sreću na vanjskim stvarima, nikada nećemo naći sigurnost ili zadovoljstvo.

Naše uznemirenosti u isto vrijeme su i bezvremenske i jedinstvene. Uprkos tome što je bio najmoćniji čovjek u drevnom svijetu prije 1.800 godina, rimski imperator i stoik Marko Aurelije brinuo je i o tome šta drugi misle o njemu i pokušavao se riječiti te uznemirenosti tako što je sebi stalno ponavljao da ljudi koje pokušavamo zadiviti u stvari i nisu vrijedni toga. Jednom je zapisao: „Kako jadna bića su ljudi, koje narod zadiviti žudi!“

Umjesto da stalno zadivljuje druge, odlučio je biti iskren prema sebi pokušavajući se držati svojih principa. Govorio je da svačiji um treba biti „unutrašnja tvrđava“ zaštićena od nastranih misli vanjskog svijeta.

Stoicizam se razvio u vrijeme velikih političkih preokreta kada je život svakim danom bio nesiguran i brutalan. Pružio je ljudima način da prežive nesigurna vremena. Ako bi gradove-države zarobili strani osvajači, mirnoću duše biste mogli vratiti  zbog toga što niste samo bili građani Atine ili Sparte već i građani svemira. (Zvuči li poznato!?)

Stoička terapija – da ili ne?

Svemirom, kako smatraju stoici, vlada univerzalni zakon: logos, tj. razumno, logično razmišljanje. Kada razvijemo prihvaćanje promjena i indiferentnost od vanjskog svijeta, onda ćemo biti u skladu s tim božanskim zakonom.

Budha je takođe spominjao um kao unutrašnju tvrđavu tako da su se neki akademici pitali je li na stoicizam možda utjecala indijska filozofija u to vrijeme, pošto je Aleksandar Veliki tada osvojio Indiju. Stoicizam je potom utjecao na krišćanstvo. Isus je logos od krvi i mesa.

Stoicizam je na zapadu uvijek imao utjecaj na psihologiju i metode kako pomoći sam sebi. Dale Carnegie, autor knjige Kako osvojiti prijatelje i utjecati na ljude, rekao je da je rečenica Marka Aurelija: ” Sam život je baš ono u što vjerujete”, osam riječi koje vam mogu promjeniti život.

Najustrajniji utjecaj stoicizam ima na psihoterapiju, i to posebno kada je riječ o kognitivno-bihevioralnoj terapiji (KBT, eng. Cognitive Behavioral Therapy), trenutačno najprihvatljivijoj formi psihoterapije kod emotivnih poremećaja.

Zabilježen je razgovor s jednim od osnivača KBT-a Albertom Ellisom neposredno prije nego što je 2007. preminuo u ’93. godini. Rekao je: „Glavna inspiracija za moju terapiju bila je poznata izreka stoika Epikteta: ’Nije sam događaj ono što čini da patimo, već naša interpretacija tog događaja.’ To je nevjerojatno moćno oruđe za razumijevanje ljudskog uma.“

KBT koristi mnoge tehnike koje su prvi predložili stoici prije 2.000 godina. Oba predlažu zapisivanje misli da bi se pratile mentalne navike. Oni koji rade to, treniraju sebe da njihova mentalna pažnja ostane u sadašnjosti, a ne da luta po prošlosti i budućnosti. 

Tri stoička koraka

1. Postavite stvari u perspektivu

Vizualizacija pomaže da se oslobodite naklonosti i da se izdignete od svojih poteškoća. Zamislite da gledate iz svemira na Zemlju. Kada uzmete u obzir svoje brige nasuprot beskonačnosti koja vas okružuje, jedino što vam pada na pamet je to kako su one male i besmislene.

2. Bilježite svoje misli

U Shakespeareovoj drami, Hamlet govori: „Ništa nije tako loše ili dobro, ali razmišljanje o tome čini ga takvim.“ Pazite se svojih interpretacija događaja i vidite kako emocije rastu pisanjem dnevnika svaki dan, poput Marka Aurelija.

3. Prihvatite stvari koje ne možete  promijeniti

Sjetite se stare stoičke mudre izreke: „Daj mi snage da promijenim stvari koje se mogu promjeniti, strpljenje da prihvatim stvari koje ne mogu da promijenim i mudrost da znam razliku između ta dva“.

Facebook komentari:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>