Subota , 29 Studeni 2014
Welcome to INSOMINA!

Welcome to INSOMINA!

San omogućava ljudskom organizmu da se oporavi od dnevnih događaja i njime se stiče snaga za buduće napore. Kao svojevrstan biološki ritam, san pruža šansu za oporavak i predstavlja važan uslov za održavanje života. Svaka vrsta, pa tako i čovjek, ima na raspolaganju  jedan kvantum energije. Kod čovjeka se ovaj kvantum istroši za 17 sati, od mogućih 24, što znači da nam najmanje 7 sati ostaje za spavanje.

Uslijed trošenja energije dolazi do stanja iscrpljenosti koje se najbolje liječi snom. San se, u principu,  ne javlja  u bilo kojemu vremenskom intervalu, već je vezan za noć. Manje više, sav biljni i životinjski svijet  spava, također,  noću. Spavanje je period nereagiranja na vanjske i unutrašnje podražaje  i za ljudsku vrstu, kao i za životinjsku, neaktivnost  tokom noći je sine qua non njegovog opstanka. Za ljudsku vrstu karakteristično je noćno spavanje.

Kada san postane mučenje

Za mnoge ljude vrijeme provedeno u krevetu je pravo mučenje. Riječ je o nesanici. Industrijska revoulucija, otkriće električne energije i žarulje uzimaju svoj danak. Problemi sa spavanjem  su u velikoj mjeri posljedica učinka  suvremenih tehnologija. Sve dok je  čovjek živio u skladu s prirodom, san je bio kontinuiran i neporemećen. Svjedoci smo saznanja da čovjek iz godine u godinu sve manje vremena provodi u noćnom spavanju.

Tako, na primjer,  u jednom istraživanju koje je provedeno 2008. godine, 38% odraslih  Amerikanaca  izjavilo je da kraće spava  u odnosu na period od prije 5 godina. Amerikanci sada spavaju u prosjeku 7 sati, dok 60% izjavljuje  da ima problem sa spavanjem. Ono što se događa na našim prostorima je kopija američke slike i prilike.

Kafići koji rade noću, supermarketi koji rade non-stop, neprekidno emitiranje raznih serija na televizijskom programu, kao i  dvadestčetvorosatni pristup internetu iscrpljuju čovjekov organizam i remete prirodne fiziološke i biološke procese.

Možemo li vratiti čovjeku ono što mu je sama priroda dala? Naime, potreba za spavanjem ima korijen u drevnom ritmu planete i duboko je ukorjenjena u našem mozgu. Kad prekinemo prirodni ritam dana i noći iz bilo kojeg razloga, pa bilo to i uživanje u nečemu, izlažemo se riziku pokretanje niza problema. Ono što radimo noću  utječe na sve aktivnosti koje obavljamo danju – na učenje, vještine,  pamćenje, fizičku izdržljivost, zdravlje i bezbrižnost. Najviše ipak utječe na naše raspoloženje, pa nije čudno  da  kronični poremećaj predstavlja jedan od  okidača za depresiju.

Istraživanja pokazuju da najveći broj ljudi najmanje jednom godišnje doživljava  neku  nemirnu noć. To je neminovni dio ljudskog postojanja izazvan skoro svakodnevnim stresom i brigom. Stručnjaci  tvrde  da  odnos prema tom problemu određuje da li će osoba satakvim problemom završiti kroničnom nesanicom.

Vrste nesanica

Nesanica (lat. insomnia) se dijeli  prema vrsti poremećaja spavanja i trajanju.

Nesanica se dijeli na:
– teškoće uspavljivanja (nesanica na početku spavanja)
– učestalo i stalno buđenje (teškoće održavanja spavanja)
– trajnu pospanost unatoč odgovarajućoj duljini spavanja (neodmarajuće spavanje)

Vrste nesanice po trajanju:

  • Prolazna nesanica je nesanica koja traje od jedne do nekoliko noći (u okviru jedne epizode). Prolazna nesanica je obično posljedica stresa ili promjena radnog ili okolinskog rasporeda, npr. promjena vremenskih zona prilikom putovanja.
  • Kratkotrajna nesanica traje od nekoliko dana do 3 tjedna. Poremećaji takva trajanja obično su uzrokovani produljenim stresom, kao što je oporavak od kirurškog zahvata ili kratkotrajne bolesti, nakon teškog ispita, smrti bliske osobe, početka rada na novom ili odgovornijem radnom mjestu itd.

Dugotrajna nesanica traje mjesecima ili godinama i obično je odraz psihijatrijskih ili dugotrajnih zdravstvenih poremećaja, lijekova ili osnovnih poremećaja spavanja. Dugotrajna nesanica može biti trajna ili s izmjenama epizoda nesanice i urednog spavanja. Nekoliko noći slabog spavanja, obično uzrokovane stresom ili uzbuđenjem, uobičajena je i česta pojava i ne ostavlja trajnih posljedica na čovjeka. Dugotrajna nesanica, međutim, ima znatne štetne posljedice u obliku nemogućnosti obavljanja dnevnih obveza, poremećaja raspoloženja, poremećaja odnosa u obitelji i povećanja rizika od dnevnih ozljeda uzrokovanih smanjenom pozornošću i oprezom zbog pospanosti

Uzroci nesanice 

Psihofiziološka nesanica 

Dugotrajna nesanica ovog tipa je poremećaj ponašanja pri kojem su bolesnici zaokupljeni očekivanjem da ne mogu zaspati. Poremećaj spavanja obično počinje kao posljedica emocionalnog stresa te se nastavlja dugo nakon što stresno razdoblje završi. Osobe koje pate od ovog poremećaja previše su zaokupljene trajnim nastojanjem da zaspu i ova nesanica je, prema tome, uvjetovan ili naučen odgovor. Osobe s ovim poremećajem lakše zaspu u vrijeme kada se ne trude zaspati i izvan kuće. Kod ovih je bolesnika izražena teškoća usnivanja, a često i noćna buđenja. U liječenju su obično korisne vježbe opuštanja u osoba kod kojih je izražena jaka tjelesna napetost. U početku liječenja mogu se uzimati lijekovi za potpomaganje usnivanja, ali samo kratkotrajno.

“Vanjska” nesanica 

Vanjski čimbenici mogu uzrokovati nesanicu. Prilagodbeni poremećaji spavanja koji se još nazivaju privremena nesanica uzrokovana okolinom, mogu se pojaviti nakon promjene okoline u kojoj spavamo (npr. pri spavanju u hotelu ili bolničkom krevetu) te prije ili poslije važnog događaja u životu, kao što su promjena zanimanja, gubitak voljene osobe, bolest ili stres zbog rokova na poslu ili ispita, nekog važnog događaja koji iščekujemo (vjenčanje, prva vožnja avionom, putovanje). Poremećaj se može iskazati kao otežano uspavljivanje, često buđenje ili buđenje rano ujutro. Oporavak je obično vrlo brz i nastupa nakon 2-3 tjedna.

Neodgovarajuća higijena spavanja odnosi se na neodgovarajući način ponašanja prije spavanja i/ili okolinu koja je nepovoljna za spavanje. Npr. neki bolesnici pokušavaju spavati ispred televizije koju ostavljaju upaljenu cijelu noć ili pokušavaju zaspati neposredno nakon dolaska s posla u ponoć. Buka i/ili svjetlost može utjecati na nemogućnost uspavljivanja, a isto tako i partner s kojim se spava ako za vrijeme spavanja povremeno ima trzaje noge ili tijela ili ako glasno hrče.

Satovi kojima svijetle kazaljke ili brojke mogu razbuditi bolesnika i povećati nervozu jer bolesnik gleda kako prolazi vrijeme, kasno je, a on/ona ne može zaspati. Različiti lijekovi, obilna jela, naporno vježbanje ili tuširanje u vrućoj vodi neposredno prije spavanja mogu omesti usnivanje.

Osobe s ovim poremećajem spavanja trebaju razviti opuštajuće rituale prije spavanja te pripremiti i očuvati ugodnu okolinu za spavanje. Isto tako bi i vrijeme buđenja trebalo biti jednako. Trebalo bi izbjegavati neredovito odlaženje na spavanje, a vrijeme u krevetu ograničiti na vrijeme za koje se spava.

Visinska nesanica 

Boravak na velikim visinama uobičajeno je povezan s poremećajima spavanja. Čest je poremećaj tzv. periodično disanje za koje je odgovorna smanjena koncentracija kisika na velikim visinama. Česta buđenja i loša kvaliteta spavanja tipični su za visinsku nesanicu koja je obično najteža prvih nekoliko dana, ali takvo stanje može i potrajati. Određenim vrstama lijekova moguće je spriječiti pojavu visinske nesanice.

Depresija – posljedice nesanice

Kronična nesanica dovodi do razdražljivosti, glavobolje, bolova u mišićima. Slabi koncentraciju i mentalno blagostanje, umanjuje sposobnost da se borimo s problemima i da ih rješavamo, smanjuje vitalnost organizma.

Istraživanja su pokazala da je rizik od ispoljavanja depresije kod osoba koje su dva do tri tjedna patile od nesanice visok te da je jedan od faktora kod depresije nesanica. Njegove longitudinalne studije pokazuju da približno nakon pet tjedana nesanice slijedi depresija. Međutim, ono što pobuđuje zanimanje stručnjaka ovo područje  je da lječenje nesanice može spriječiti prvu epizodu depresije, ili makar to da depresija ne postane kronična.

Poznato je da razlikujemo najmanje dvije faze vezane za  spavanje: prva sadrži 4 stupnja: NREM, periodi bez brzih pokreta očiju  i drugu s REM periodom brzih pokreta očiju. Kod čovjeka, otprilike svakih 90 minuta dolazi  do REM faze, faze u kojoj sanjamo. Ono što je karakteristično za depresivne osobe jeste da veoma brzo uranjaju u REM fazu , kao i to da REM faza kod njih traje dva puta duže.

Jedan od načina rješavanja specifičnih problema je solving terapija čiji su osnivači D. Zurilla i Goldfried (1971). Pojedinac u ovoj terapiji korak po korak uči strategiju rješavanja problema kao što su gubitak posla, drage osobe, raskid veze , bolest …

  • U prvom koraku osobu  uči da prepozna svoj problem, da ga izolira kako bi ga se riješio.
  • U drugom koraku osoba se uči  da “smisli” što veći broj mogućih rješenja za problem koji ima.
  • U trećem koraku se analiziraju moguća rješenja, uočavaju prednosti i nedostaci svakog pojedinačno i na kraju na osnovu izvršenih analiza, pomažemo osobi da se opredjeli za najbolje moguće rješenje.

Naravno, ovo je samo jedan od načina da naš mozak bude manje aktivan dok spavamo.  Suština ovog problema je da napravimo razliku između noćnog života, nesanice i depresije, zaključuju na stetoskop.info

Facebook komentari:

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

*

Možete koristiti ove HTML oznake i atribute: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>