Što radite?, upitah. Sušim kokainsku bazu, odgovori. Ako je mokra preteška je i prekupac je neće uzeti.I nitko se ne obazire na to? Dakako da ne. Svi to rade. Očito sam se našao u svijetu gdje je izraz “svakodnevni posao” poprimio sasvim novo značenje.
Nekad je možda bijeli magični prah bio pojam daljine, snabdijevanja, problem onih tamo, daleko od nas i stvar bogatih. Danas ga možemo nabaviti uz malo i gotovo bez truda u lokalnim kafićima. Ne znajući hoće li vas vaša znatiželja i pomisao „uzet ću samo jednom“ koštati zdravlja, obitelji i karijere prilično je velik ulog koji stavljate na kocku ako pokleknete i kažete da.
Problem je što je to vrlo adiktivna droga i ne možete biti sigurni da vas i taj jedan put ne povuče u ponor često bez povratka.
Nikad dostupniji
Prvi gram kokaina novinar Nacionala uspio je kupiti u poznatom zagrebačkom kafiću na području Maksimira, nešto iza ponoći u noći s petka na subotu. Riječ je o kafiću koji je već godinama poznat kao povremeno okupljalište nogometaša Dinama, kao i lijepih djevojaka starih uglavnom između 19 i 24 godine. Osim nogometaša, većina posjetitelja tog lokala ne pripada tzv. višem srednjem sloju.
Novinar Nacionala u tom je kafiću s prijateljem popio piće i upustio se u razgovor s dvojicom 20-godišnjaka. Jedan je student, drugi obrtnik. Ni jedan nije pripadnik više srednje klase, iako bi se to po njihovu odijevanju na prvi pogled moglo pomisliti. Nakon 20-ak minuta razgovora i čašćenja pićem, novinar Nacionala svom se novom znancu požalio na umor i rekao mu kako bi bilo dobro “uzeti nešto da se do kraja večeri podigne”.
Istog trenutka sugovornik mu je ponudio da mu se pridruži u nabavi “belog”: “Ja ću ionako uzeti za sebe i prijatelja. Možemo to učiniti zajedno.” Pet minuta poslije novinar je studentu dao 500 kuna za gram kokaina. Potom su obojica izišli iz kafića a student je mobitelom nazvao svog dobavljača i rekao mu da trebaju “dva komada”. Vratili su se u kafić i uz ritam srbijanske folk glazbe i još jedno piće pričekali pola sata.
Tada je student primio telefonski poziv, izišao iz kafića, prešao cestu i došao na parkiralište gdje se zaustavila tamna Opel Corsa. Primopredaja je bila munjevita: vozač je otvorio prozor, dostavio pošiljku i primio novac bez prebrojavanja. Razmijenili su nekoliko riječi i rastali se. Student se vratio u kafić i pred šankom, bez pretjeranog skrivanja, novinar Nacionala preuzeo je paketić kokaina umotanog u šareni papir i celofanski omot kutije cigareta. Potom se student uputio u zahod konzumirati kupljenu robu, a novinar mu je rekao da je dobio hitan poziv i da će se još vidjeti te večeri. Sve se to dogodilo između ponoći i dva ujutro….
Nekad problem elitnih skupina danas – društva
Kokain više nije stvar bogate mladeži, već sve češće tražena i kod srednjim slojevima hrvatskog društva. Nerjetko se spominju grupno uzimanje kokaina, uz bocu žestokog pića kojim se zalije tjeskoba, depresija i nezadovoljstvo, nakon čega nastupa kratkotrajna euforija, želja za brzom vožnjom, seksualnim orgijama i histerija.
Nakon dvadesetak minuta do pola sata, sve je stvar prošlosti, problemi su opet tu, a depresija je neizdrživa dok tijelo ne počne moliti za još. U jedan gram može biti dovoljan za troje do četvero ljudi, a i nikad ga nije bilo lakše nabaviti. Nije začuđujuće stoga da u njemu ne uživaju samo maldi već i „ozbiljni“ poslovni ljudi poput liječnika, odvjetnika…
Prosječan diler uglavnom se odijeva u poznate robne marke, redovito odlazi u teretanu i kozmetički salon, pazi na svoj izgled. Uspješniji se brzo obogate, voze skupe automobile, imaju raskošne stanove u elitnim dijelovima Zagreba, izlaze u skupe lokale i viđeni su na važnim modnim i sličnim događajima. Često su u društvu javnih osoba, političara, glumaca ili sportaša. Ljeti krstare, zimi se skijaju . Diskretni su i omiljeni u društvu. Ipak, najviše traže bogatije mlade ljude kojima 500 kuna ne znači mnogo; primjerice kao neko građaninu srednjeg sloja 50-tak kuna.
Zašto tako djeluje?
Istraživanje je pokazalo način na koji kokain utječe na epigenetske procese (procesi koji određuju obujam i vrstu gena koji se prenose s generacije na generaciju). Te epigenetske promjene u mozgu stvaraju električne krugove zadovoljstva, koji najviše utječu na kroničnu ovisnost o kokainu.
Istraživanje je izvršeno na grupi miševa, koji su imali dramatičnu promjenu gena te jaku potrebu za kokainom. Genetske i epigenetske procese koje pokreće kokain, pružaju bolji uvid u biokemijsku regulaciju u mozgu i time bi mogli pomoći pri određivanju novih terapija.
Znanstvenici ističu da će nastaviti istraživanje kako bi otkrili način kojim bi se mogla prekinuti ovisnost o kokainu.
Vana Babić
Facebook komentari:
